stoga
.
. obrćeš se oko vlastite osi ali nisi joj u žarištu ne kamo hirom nosila bi ne dok ne istekne nesklon studeni postavke ne mijenjaš iako zoru rezolucija je viša detalji koji prije nisu bili uočljivi ne će promijeniti odnose u paralelogramu vektora držiš se značaja što osjeveren je čelikom sazviježđa jer u vrtnji stostruko jačih vrtnja njedri se peta sila iznad svih tumačenja o raspoloživosti vremena po njoj pamtiš u sjeni naoko trenutke žudiš čemu ne bi smio ukupno živiš za nešto sitno a pregnantna misao je u tebi što prolaz traži do vječnosti kojoj sjaja si dio stoga ne mariš za sva glasna negodovanja ne haješ za potrošna zadovoljstva do ruke pružene Adamu mjeriš si odsutnost i kormilom pratiš pogled glave Zmaja tako se ozbiljavaš tako vrtnjom kruga koji se otapa većem krugu gledaš . . |