_m

.
.
otrgnuti dani otkidaju sate
neprimjetnije
no što se značaj disanja
u plućima čuje
suviše je misli bez zamaha krila
svezano zemlji
a smisao
poput obrisa u magli promiče
infantilnije
od nezaustavljive vrtnje
putanjom svega u stalnoj mijeni

zastao bi
ali ne znaš
koja riječ probudila bi
siguran oslonac na skliskoj stijeni
jer uvijek se padne
oblik se odlomi
raspadne i iščezne
ostavljajući prazan prostor
tamo gdje razumijevanju bojno polje otkucaja
ponudilo bi dostojan manevar

uistinu
tko nam ote koplja slobodne volje
tko nas razoruža
i bespomoćne ostavlja
za trenutak kad zbog sebe bismo ginuli?

ne možeš ispod kože
svoj dodir svrsi pružiti
ne možeš se preokrenuti kožom
i čvorove predaka
ostaviti iza sebe bez osvrtanja
kao da nikada nisu bili

nije opravdanje
i nema isprike za bilo koga
tko ovaj namijenjeni dio vremena propušta
bez zraka koji bi mogao oživjeti
gorenjem u plućima
uzimajući ga nepodnošljivo olako
samo stoga što se ima
.
.

Oznake: studeni, M