_m

.
.
drugi dan iste noći
obrtao se
pod vjerolomnim svodom

na bridove kože
iz svoje sebične osi
prosuo je očekivanja
koja se poput vilinskog praha
udjenu u ispražnjene grudi

zapamte se oštrica vrha
u toploj tekućini otkucaja
slana kao nevrijeme grimiza
i trenutak kad sve obujmi
oživjela voda
izdojena iz oceana

premjesti se šestar uma
u naplavinu
čudeći se krivuljama
i prestaneš najednom
svojoj slici biti odraz
odustaneš praskozorju
navučeš težak zastor na vitraj
i vratiš se
roju sazviježđa na dlanu
tražeći puls Polarisa

u praznom hodu misli
pratiš oštar meridijan
i nije ti ni do čega
na ovome reljefu sada
ali ipak vjeruješ
kad svlada se vrtnja
ova noć
bit će tek jedna od mnogih
prepreka zbilji

valja se pribrati tamom
za sjaj
što će se lomom izliti
.
.

Oznake: studeni, M