_m

.
.29.9.
ravnomjerno nestajući dan
cijan zapada lomi u magentu
opet nedovršena priča
pokazuje svoju čeljust noći
doći će ti u san
jednom
uvijek kad si nespreman
a ne ćeš znati
jesi li protagonist
ili lutak na mizansceni
koji nečije naume
s ustrajne druge strane
do opipa stvarnosti mjeri

zaboravit ćeš
jesi li snom bio ili nisi
zora te preokrene
resetira postavke u poznato prijašnje stanje
i kao da se ponovo isto pokreće
opet si onaj
koji dolazeći odlazi od sebe
i u vječitoj mijeni
sadašnje prekraja po bridovima
onog što već jednom se zbilo

slijediš tragove k vrhu
kamo poziva već viđena staza
i ne znaš drugačije
nemaš hrabrost
zaobići pohabane orijentire
kad jedini pogled koji imaš visu
prema pogledima drugih slijediš
misleći
kako postoji samo jedna posuda uma
iz koje svi sadržaj grabe
a unutra negdje, znaš
iza sedam, iza osam, iza tisuću sebe
opet uzalud noću pogibaš
jureći danom bez potrebe
.
.

Oznake: listopad