_m

.
.
dan ustupi protezu osjećaju
i nitko ne zna

zakrabuljena fantomska bol
podnosi se do stvarnog oblika
povjeruješ
nema razlike u distanci osmijeha
kad se prikrije

previše je sreće
previše očaja
a između njih ponor
postaneš paraglider
i neprestano dočekuješ rub
s kojim ćeš se odraziti
do slijedećeg

nitko ne zna
glumljenom raspoloženju
protumačiti raspon leta
ako su zračna strujanja povoljna

nitko ne zna
među patvorinama
pronaći zajednička krila svim letačima
više se ne gleda iznad
ne proviruje se izvan
vidokruga realnog svijeta

i sve, baš sve
bez imaginacije
uobičajena je situacija
unaprijed definiranih relacija
.
.

Oznake: Ožujak