_m

.
.
grjehota je ostajati postrance
ne podići glas pogibelji
grjehota je uzeti kamen
najbližem namjeren bez potrebe
svjesno tonući dnu strasti

ostati čist
ne može se pred sobom
ako se moral
na vlastitom zapešću
ne okusi do krvi

pustiš sve puste priče
nekadašnjih života na miru
drugo je doba
drugačije podneblje duha
nekada viteštvo i majčinstvo bili su
ideali nerazvrstani sreći
a danas mnoštvo podiže kampanje
kako bi brojevi do sličnosti
bili brojniji i veći

i nitko se ne čudi
što samotna je dosada
zadovoljstvo beskonačno malim stvarima
nitko ne haje
što strasti nema
kad na dohvat ruke su patvorine
i kamo se ide
kojim smjerom
kad uvijek drugi
udovoljit će onome
što se kapricom poželi
kad uvijek drugo
bit će nadomjestak
onome kojeg se ima u sebi

možda izlišno je
retoričko pitanje
zar grjehota bez mirisa posvuda u svima
nije veći grijeh od istjerivanja iz raja
ako svaki odgovor
iznudit će sebičnost opredjeljenja
.
.

Oznake: Ožujak