_m

.
.
modrozeleno
tirkiz u šačici prašine
tako se osjećam
biser u kaljuži na korzu
beskućnik izvrnutih džepova
tako ustajem
i kamenit
i od vode histrion
kroz raskalan tinjac
tako gledam

kad udari me Sunce
naslonim se na tog boga
i osmijeh harlekina stavim zidu
i već sve je žuto
žutozlatno poput maslačka
poput suncokreta, sijača i kosca
žuto u ludosti odsječenog uha
na modrozelenom čempresu
koji dozvat će u polje gavrana
a iznad njega rijeku vrtloga zvijezda
u beskonačnoj lakrdiji dubina i visina
a negdje između
nasuprot druge strane običaja
frivolna je neispričana priča
shvaćanje je od vulkanskog stakla
koje kad se primi
rasprsne se do prestanka
.
.

Oznake: Ožujak