nije dan
.
. nije dan za priče mekano Sunce probija se kroz plavičastu zavjesu dan je za promatranje nije za odluke dopusti si preslagivanje slojeva od kojih sastavljen prekruto preuzimaš stavove Sunce poput oceana može zažariti obraz valovima i već površinom doprijeti u dubinu drugačije po tim strunama treba se prebirati s njima dodir mozaiku glazbe ponovo privući k sebi i dočekivati zapljuskivanje ne znanja, ne istina već dopuštenja i kad su najtvrđa vrata bez ključa i kad put kobi vodi u ambis možda postojati i biti sretnu se razgovorom u hodniku bez buke i valovi česticama svjetla vrate se refleksijom zabranjenih mogućnosti možda uvjetovanost sada ometa svaku misao koja htjela bi pristati odslušati se s izvora netaknuta napučenošću ćudi a možda je sve to nemoguće i apstraktna je slutnja kad ne postoji izlaz iz labirinta razmišljanja . . Oznake: Ožujak |