|
|
| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
My little space in this giant Space...
About author:
Rođen 17.6.1992. živi u Žminju (raskrsnica Istre), zasada provodi mnogo vremena u 2.c razredu opće gimanzije u Pazinu. Živi u glazbi, ona je njegov dar, njegovo proklestvo, njegova ljubav. Ponosan na sve svoje uspjehe i male velike tajne. Ne voli predrasude, nepovjerenje, svađe, bahate ljude. Umjetničkog duha, u trenucima inspiracije fotografira s svojim Nikon "idiotom", crno bijelo u zadnje vrijeme osobito ga očarava. Voli se prijsećati svojih najsretnijih trenutaka u životu, ma koliko to na kraju ispalo bolno. Želi putovati i naći se s prijateljima koji su preko Učke... Voli biti svoj, te ponekad mu je svejedno što drugi misle, lako zapaljiv ponekad.
Naknadno dodano: Trenutačno uživa u svojem životu, te je sretniji kao nikada prije. Pazin, prijatelji i jedna posebno voljena osoba ispunjavaju mu život, te se nada da će takvo stanje pratit ga još dugo. Sa užitkom prolazi kroz svaki detalj, te nikako ne žali što je upisao u opću Pazin. Tijekom tih 9 mjeseci promijenio se više nego ikada...
Music Taste:
Rock i metal, a i punk uvijek nađe mjesta. Konkretno, Led Zeppelin, Jimi Hendrix, The Cure, The Smashing Pumpkins, Guns 'n' Roses, Metallica, Apocayiptica, Dream Theater, Green Day, Hladno Pivo, Iron Maiden, HIM, Pink Floyd, The Cranberries, Tool, The Acoustic Alternative Radio, te ostali... zašto pisati kad Last.Fm zna najbolje.:)
Zasada toliko...
Prošlo je previše od zadnjega posta... previše...
ali prošlo je više od godinu dana, predivnih godinu dana. Godinu dana osmjeha na licu, sreće, plača, ljubavi u srcu, tuge...
Je li moglo biti drukčije? Moglo je.
Bi li želio to? Nebih.
Više od godinu dana...
Već vidim kako ćeš se jadit na ovo, ča te opet spominjen :P Već vidin tvoj mali osmjeh na licu dok se praviš da se jadiš zbog ovega :) Zbog ovega melega bloga kojeg ionako samo ti gledaš u ovoj masi... Samo to očekuješ svakog danas da naškrabam nešto kako bi mogla ući u moji maleni svijet. Kao što si i puno prije radila nego ča san ti prizna da iman blog, puno ti je trebalo da mi priznaš kako si se pravila "iznenađenom" kada san ti da link na njega. Onog dana kada smo iz Poreča hodili za Pazin, i samo si onako "usput" rekla da si znala za ovo i prije. Želim proživiti to opet. Želim te tako zagrliti i nikada te pustiti... Želim da kad me zagrliš i u oči pogledaš, vidiš onog istog malog balavca koji ti je mami osmjeh na lice, u kojemu si vidila sigurnost... Želim da mi opet prepričavaš snove dok se stišćemo između dva kamena na obali i gledamo nedostižno more, te sve one druge o kojima nismo marili. Želim da proživimo to opet, kao i sve ono što nismo još proživili...
Zašto ovo pišem? Ne znam... Eto, valjda te opet želn razjadit malo, da te nasmijen opet, nakon još jednog monotonog dana da nešto bude posebno :)
Želim da se skupa smijemo kada se za koji dan opet nađemo na onoj maloj klupici u parku, klupice bez koje nebimo mogli; i da te opet pitan kada ćeš napisat ti ča na svojemu blogu, zašto? A eko, zato :)
Fali mi tvoj glasić i oči kojima nema kraja, fali mi tvoj zagrljaj...
Volim te
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sada kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.
Tvoj, mali emač :P