|
|
| < | listopad, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
My little space in this giant Space...
About author:
Rođen 17.6.1992. živi u Žminju (raskrsnica Istre), zasada provodi mnogo vremena u 2.c razredu opće gimanzije u Pazinu. Živi u glazbi, ona je njegov dar, njegovo proklestvo, njegova ljubav. Ponosan na sve svoje uspjehe i male velike tajne. Ne voli predrasude, nepovjerenje, svađe, bahate ljude. Umjetničkog duha, u trenucima inspiracije fotografira s svojim Nikon "idiotom", crno bijelo u zadnje vrijeme osobito ga očarava. Voli se prijsećati svojih najsretnijih trenutaka u životu, ma koliko to na kraju ispalo bolno. Želi putovati i naći se s prijateljima koji su preko Učke... Voli biti svoj, te ponekad mu je svejedno što drugi misle, lako zapaljiv ponekad.
Naknadno dodano: Trenutačno uživa u svojem životu, te je sretniji kao nikada prije. Pazin, prijatelji i jedna posebno voljena osoba ispunjavaju mu život, te se nada da će takvo stanje pratit ga još dugo. Sa užitkom prolazi kroz svaki detalj, te nikako ne žali što je upisao u opću Pazin. Tijekom tih 9 mjeseci promijenio se više nego ikada...
Music Taste:
Rock i metal, a i punk uvijek nađe mjesta. Konkretno, Led Zeppelin, Jimi Hendrix, The Cure, The Smashing Pumpkins, Guns 'n' Roses, Metallica, Apocayiptica, Dream Theater, Green Day, Hladno Pivo, Iron Maiden, HIM, Pink Floyd, The Cranberries, Tool, The Acoustic Alternative Radio, te ostali... zašto pisati kad Last.Fm zna najbolje.:)
Zasada toliko...
I kada misliš da je napokon nešto gotovo, život te iznenadi.
Sanj'o sam te sinoć, no to nije bio san. Tvoje crte lica, tvoj osmjeh, oštar pogled, razočaranje u očima koje sam vidio - to nije bio san. Nemoguće da je to san.
Zapamtio sam, vidio sam, svaki detalj tebe u tom "snu"! Mogao sam dotaknuti osjećaje koji su izlazili iz tebe, taj pogled. Oh taj pogled. Taj na oko hladan, prijekoran pogled. No znam što taj pogled znači, on nije hladan, niti prijekoran. Samo nas dvoje zna kakav je to pogled.
Odjednom, uzdihan, šokiran, naglo se stvori mrak pred očima brišući taj san koji je mnogo više od toga. Sliku je mrak zamjenio, ništavilo, ali osjećaj i šok ostali su da me osvjeste da nije gotovo. Osjećaj da si negdje drugdje sa drugim - ubija me.
Zašto mi ne izlaziš iz glave?!
Život
Ove noći
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem
- Pablo Neruda