drama je u nama, drama smo mi, i nestrpljivi smo da je prikazemo, onako kako nas iznutra pozuruje strast!
Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si novinama, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj!
-Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
-Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
-Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja se sastvoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
-Hoćeš li da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da živim.
Ivo Andrić
---------------------------------------------------------------
znas, ponekad je potrebno puno vise od necije rijeci da bismo se osjecali dobro.
da bi bili ispunjeni i nasli neki svoj mir.
ponekad je potrebno puno vise od onoga sto ti netko pruza.
i da, ima dana, ma ima mjeseci kad ne zelis ustati, ne zelis otvoriti oci i ne zelis znati sto donosi sutra.
kad osjecas onu neku tupu bol i prazninu.
ili pak ne osjecas nista.
ne osjecas se zivo.
a ipak si tu, postojis, dises, ipak si jos uvijek netko od "krvi i mesa"
i ne mozes pobjeci iz vlastite koze i uskociti u neku cool odjecu
i biti nasmjesena osoba, otvorenog srca
ali cak i tad postoji netko, tko misli na tebe
tko te ne zaboravlja, tko te cjeni
iako se vasa misljenja razilaze