Da.
Nema te. Jesam li se pomirila? Ne. Hoću li ikada? Ne znam. Pokušavam, ali ne ide, jednostavno ne ide. Ponekad se osjećam tako jadno. Pomišljam da ćeš doći. Da se sve to nije dogodilo. Da je to bio samo ružan san, najružniji u mome životu. Ali nije, nažalost. San ne bi trajao prokletih mjesec dana. Sjedila sam na balkonu dugo. Bila je noć i pomalo hladno. Ali sam se osjećala dobro, nakon dugo vremena. Osjećala sam kao da si tu. Kao da me gledaš svojim predivnim zelenim očima i smiješ mi se od srca. Uvijek sam to voljela. Taj anđeoski osmijeh, najljepši na cijelome svijetu. Bio si poseban, najbolji čovjek kojeg sam upoznala. Stvarno najbolji. Mrzim svaki trenutak kada smo se svađali, samo smo potrošili to dragocijeno vrijeme. A da sam znala što će se dogoditi, sigurno ne bih bila takva. Ali bilo nam je dobro, uz tebe sam uvijek bila sretna. Nitko uz tebe nije ni mogao biti tužan jer si jednostavno bio takav, osoba koja može sve oraspoložit i nasmijat. Ukratko, neponovljiv.I'm still wondering why I'm still calling your name, my dear




VoLiM Te AnĐeLe MoJ.





Nema ti zamjene. Jednostavno, nitko nije poput tebe. Radio si sve na poseban način. Apsolutno sve. Zapravo sve si radio na svoj način, i nisi mario sviđa li se to nekom drugom ili ne. Imao si svoj karakter, jak karakter.
I, sve kroz što si prolazio prolazio si sa osmjehom, što god da ti se dogodilo. Da sam barem poput tebe. Kao da si znao da je život prekratak za plakanje i depresiju. I je. Da si barem tu... Samo na kratko, samo na jednu sekundu. Znam da je nemoguće, ali nada umire zadnja. Noć nakon što se sve dogodilo, sanjala sam te. Smijao si se. Sjedio si upravo tu gdje ja sad sjedim, za kompjuterom, ali okrenut prema meni, i smijao se, na onaj poseban način, samo onako kako TI znaš. Ne znam što to znači. Nikada nisam mogla shvatiti snove. Ljudi su malo preograničeni za to. Možda je to značilo da si sretan, tamo gdje si sada. U RAJU, jer tamo idu anđeli. A ti si anđeo. Zasigurno. Uskoro mi je krizma, točnije za tjedan dana. Ne da mi se na to. I tako to neće biti happy a trebalo bi biti. Kako da se veselim? Pa drugi bracek mi je u bolnici. Radi se o životu i smrti.
O Bože dragi, šta je meni ovo trebalo? Zašto ja živim? Da patim? Ne želim patiti a želim živjeti. Je li to moguće? Je li dosta sranja u ovome životu? Ili ima još? Može li biti gore?

We were one, we were all, we were the only

Future full of hope, nothing could stand in our way

But dreams can change, visions fall, I feel so lonely

I would walk through fire for just one more day







Počela je nastava. Da, znam da znate. I znam da vam nije drago što to spominjem. Ok, neću više.
A, moram malo prvi dan prokomentirat. Ne mogu se pohvalit da je dan bio dobar. Pisala sam matematiku. Požalila sam što onaj tjedan nisam išla u školu (kada se sve ono dogodilo) jer nemam pojma ovo gradivo koje se tada učilo. Tako da će test biti koma. Nema veze, jebe mi se za to. Danas sam se čudno osjećala na hrvatskom. Buba je bila ispred moga stola. Velika buba, leteća.=( Bojala sam je se.fuj



You were the angel of my life, taught me to be free

Now I'm a stranger in your eyes, walls are closing in on me







žalim/tugujem/patim jer:
sam ga imala 14 godina i onda je nestao
sam doživjela 2007. godinu
ponekad, jer imam prijatelje pa me oni moraju trpit
je sve tako jadno
sam pesimistična
ne mogu biti optimist
ove godine moram na krizmu a sve se tako brzo dogodilo
jer sam ga imala tako kratko
je nestala moja najveća potpora
i moja najveća ljubav
ga više nikada neću dotaknuti
se tako teško naviknuti, a znam da moram
brzo pobjesnim, i onda naljutim drage ljude
se ne mogu smijat normalno
plačem kad ga se sjetim
me boli srce kad ga se sjetim
moram ići u školu
nisam vampir





PROČITAJTE: Sumrak (Stephenie Meyer)-radi se o ljubavi vampira i normalne cure, zbog ove knjige zavoljela sam vampire

Eto, i ja odlučih napisati novi post... Nakon svega što se dogodillo nisam imala volju ni za čim a pogotovo za pisanjem o sebi, ili možda nečemu drugomu, jednostavno nisam imala...

I'm searching

I'm finding for a way to get through.


To turn it away.

Ne da mi se više ništa, u školi je sve tako jadno. Ne da mi se više vrištati i ceriti se s teom i tinom, sve je postalo glupo.Kao da više ništa nema smisla.Hvala Bogu na praznicima. Onda me barem nitko u školi ne pita za sve ono. Ne pita me kako sam. A to i želim. Želim da me to nitko ne pita. Pa što mislite kako sam? Nema više ništa smisla. Smijem se, jer znam da bi On to htio. Ali ni sama ne znam je li to iskreno, ili se smijem iz pristojnosti. Ne znam.