Marketing
~~~~~~°I've been so lost since you've gone°~~~~~~
Da.
Nema te. Jesam li se pomirila? Ne. Hoću li ikada? Ne znam. Pokušavam, ali ne ide, jednostavno ne ide. Ponekad se osjećam tako jadno. Pomišljam da ćeš doći. Da se sve to nije dogodilo. Da je to bio samo ružan san, najružniji u mome životu. Ali nije, nažalost. San ne bi trajao prokletih mjesec dana. Sjedila sam na balkonu dugo. Bila je noć i pomalo hladno. Ali sam se osjećala dobro, nakon dugo vremena. Osjećala sam kao da si tu. Kao da me gledaš svojim predivnim zelenim očima i smiješ mi se od srca. Uvijek sam to voljela. Taj anđeoski osmijeh, najljepši na cijelome svijetu. Bio si poseban, najbolji čovjek kojeg sam upoznala. Stvarno najbolji. Mrzim svaki trenutak kada smo se svađali, samo smo potrošili to dragocijeno vrijeme. A da sam znala što će se dogoditi, sigurno ne bih bila takva. Ali bilo nam je dobro, uz tebe sam uvijek bila sretna. Nitko uz tebe nije ni mogao biti tužan jer si jednostavno bio takav, osoba koja može sve oraspoložit i nasmijat. Ukratko, neponovljiv.I'm still wondering why I'm still calling your name, my dear
VoLiM Te AnĐeLe MoJ.
Nema ti zamjene. Jednostavno, nitko nije poput tebe. Radio si sve na poseban način. Apsolutno sve. Zapravo sve si radio na svoj način, i nisi mario sviđa li se to nekom drugom ili ne. Imao si svoj karakter, jak karakter.
I, sve kroz što si prolazio prolazio si sa osmjehom, što god da ti se dogodilo. Da sam barem poput tebe. Kao da si znao da je život prekratak za plakanje i depresiju. I je. Da si barem tu... Samo na kratko, samo na jednu sekundu. Znam da je nemoguće, ali nada umire zadnja. Noć nakon što se sve dogodilo, sanjala sam te. Smijao si se. Sjedio si upravo tu gdje ja sad sjedim, za kompjuterom, ali okrenut prema meni, i smijao se, na onaj poseban način, samo onako kako TI znaš. Ne znam što to znači. Nikada nisam mogla shvatiti snove. Ljudi su malo preograničeni za to. Možda je to značilo da si sretan, tamo gdje si sada. U RAJU, jer tamo idu anđeli. A ti si anđeo. Zasigurno. Uskoro mi je krizma, točnije za tjedan dana. Ne da mi se na to. I tako to neće biti happy a trebalo bi biti. Kako da se veselim? Pa drugi bracek mi je u bolnici. Radi se o životu i smrti.
O Bože dragi, šta je meni ovo trebalo? Zašto ja živim? Da patim? Ne želim patiti a želim živjeti. Je li to moguće? Je li dosta sranja u ovome životu? Ili ima još? Može li biti gore?
Post je objavljen 28.04.2007. u 23:18 sati.