Eto, i ja odlučih napisati novi post... Nakon svega što se dogodillo nisam imala volju ni za čim a pogotovo za pisanjem o sebi, ili možda nečemu drugomu, jednostavno nisam imala...
I'm searching
I'm finding for a way to get through.
To turn it away.
Ne da mi se više ništa, u školi je sve tako jadno. Ne da mi se više vrištati i ceriti se s teom i tinom, sve je postalo glupo.Kao da više ništa nema smisla.Hvala Bogu na praznicima. Onda me barem nitko u školi ne pita za sve ono. Ne pita me kako sam. A to i želim. Želim da me to nitko ne pita. Pa što mislite kako sam? Nema više ništa smisla. Smijem se, jer znam da bi On to htio. Ali ni sama ne znam je li to iskreno, ili se smijem iz pristojnosti. Ne znam.
We're part of a story
Part of a tale
We're all on this journey
No one's to stay
Where is it going?
What is the way?
Uz sve ovo ima i ljudi koji me stvarno razvesele, i koji su uvijek uz mene, i kojima ću se odužiti... I uz koje ću ja uvijek biti, kad god me zatrebaju... Hvala vam ljudi!
In my hands a legacy of memories
I can hear you say my name
I can almost see your smile
Feel the warmth of your embrace
But there is nothing but silence now
Around the one I loved
Is this our farewell?
Ima nešto dobro. Danijel je malo bolje. Nadam se da će se skroz oporavit, jer nas trenutno on drži da ostanemo jaki, zbog njega. I ljudi kažu život ide dalje, istina ide, ali ništa nije isto.NIŠTA!!!
Nešto ima čak i dobro u mome životu!O da, čuda se događaju. Pa eto, u utorak dobivam starke.I dem ih kupit zajedno s Teom! Nemam pojma kakve ću uzeti. Mislim da ću one obične crne, ali još ću vidjeti. Možda nađem i neke neobične a da mi se sviđaju. I da, u utorak ćemo u kino, veliko društvance. Mislim da će biti super. Iako se ježim na pomisao što se dogodilo prošli put kada smo planirali u kino.
Svima ma šaljem puno pozdrava i pusa a posebno:TINI, TEI, DORI, IVANU, GOJUMU...
I skoro zaboravih, SRETAN USKRS!