When love comes so strong there is no right or wrong

kao dva ludjaka..nitko ne pozdravlja...zar je to moguce nakon toliko vremena???sve je tako blizu ali opet nedostizno...
nervoza vlada....to je primjetno.... grizu se usnice i nokti dok se meni znoje dlanovi i stopala...mogu osjetiti kao mi raste kosa na glavi.... svaki zivac se obnovio...i tako dok mi se danas samo to vrti po glavi.... pri samoj pomisli crvenim se kao taj put kada sam sve shvatila ili upropastila....ili mozda nisam??? zasto da zalim...
i can still remember the way it taste...

Zar, gonjeni uvijek novim obalama
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?

O more, tek jedan tjedan što prođe,
A tu, gdje njega je svaki dan očekivao val,
Gle, sama sad sjedim ja, gdje on dođe
Sa mnom sjest na žal.

Udaralo si šumno o visoku stijenu
Nagrizajući ko i sada kamen krut,
A vjetar s tvog vala nosio je pjenu
Sve do pred negovu skut.

Dal pamtiš kad smo došli jedno veče,
A s neba na val tamni rosio je muk,
Tek iz daljine, ko da veslo vodu siječe,
Ču se skladni zvuk.

Najednom divna riječ se dragom usni ote,
A obala se ozva jekom isti čas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njegov glas:

O vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
Let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve dokraja, što nam daje
Najljepši naš dan.

Ta nesretnih je dosta, što im preko mjere
Dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi, što ih patnjom ždere-
Pusti, sretne, nas.

Al ja zaludu molim vrijeme neka stane-
Bijeg je njegov živ.
Ja velim noći lakše, al sjaj zore rane
Već je razbi siv.

Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala
- prolaznici mi!



O ljubomorno vrijeme, zar to pijanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?

Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni njamanji trag?
I vrijeme što ga ote, nećel opet dati
Čas taj, tako drag?

O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
Sad skriva naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratiti nama,
Taj oteti dar?

O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
Vas vrijeme štedi i pomladit ima noć!
O prirodo, sačuvaj barem uspomene
Na tu divnu noć!

Pa bilo to u tvom miru ili buri,
O more, u humku ko stijena plast,
U tamnoj vodi gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!

Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U šumu vode što ga žal udvaja tvoj,
U zvijezdi srebrnoj što ne tvom valu blista
I sjaj motri svoj!

I neka povjetarac, trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori, što čuje, idi, diše:
Ljubav bješe to!


"Friendship often ends in love; but love in friendship - never."

Efo nesto za moju dragu Saritu.... kako ti to onda nesu pricat u skoli..uzifaj poslije.... mozda nije primjereno ali jebaga....
Sama znas kako ti je kod moje osnofne sfe puno grafita.... Irena - nju znas onako- , Gogo - njega neznas - , jedan Tomislaf i ja smo kao ugledna mladez vracajuci se sa kafe gdje smo pogledali frenda na kub, prosli u autu pored skole i kao pofezani pupcanom frpcom..sinula nam genijalna ideja....
Nista na jafnom mjestu.... narafno.... fec.... mjesto zlocina...Irenina soba.... kao stforena za izifljavanje... sfjeze pofarbana u bijelo... kamo ces bolje podloge za ostafiti jedan potpis na zidu...
Fec sa prefelikom dosom kofeina u krvi..i onako sfi u euforiji.... pokupili mi sfe ostatke stare farbe koju smo mogli naci...i odmah na posao.... i tako dok sam ja imala u glavi sliku mjeseca koji ce ufijek biti mlad...i zeleci tako napraviti mjesto za odmor gdje ce biti samo positifna energija....bla bla...serem nesto ja njima... dragi Gogo mi je najasio na glafu sa sfojom idejom super zgodnog decka - kakvog on zamislja sebe ali naravno nije - na skateu iznad cije ce glafe biti znak anarhia.... sa cime se Tomislaf narafno slozio...ja na jednom kraju oni na drugom... poceli smo slikati...od frha do dna , preko sredine... sfi razliciti djelofi slike...i tako dok se noc polako spustala..... Irena je bila sfe fise nestrpljifa..... a nasa je slika sfe gore izgledala.... ili smo mi izgledali gore nego slika.... sfi puni farbe, obljepljeni nofinama...nakon malo nagurafanja i zlobih rijeci izmedju kojih se moglo cuti...ne gledaj mene, ja nisam krif/fa... kao dobra djeca shfatili smo da smo pogrijesili...
I jedna stfar..... iako neznam zasto ali nije fazno koliko se trudili.... dosli smo nigdje ali na kraju nije uopce fazno.... izgubili smo sfe....a ona je fjerovala u nas..i tudili smo se...ali samo jendo smo joj trebali rec... mi to neznamo napraviti tako lijepo...

Ofom prilikom se ispricafam Ireni..za unistenu sobu, Gogotu za ugriz na ramenu, samoj sebi za unistene traperica... za sto je krif Tomislaf a ne ja.... mojoj mami za saf stres koji je dozifjela kada me fidjela na sto licim... Ireninom tati koji se trudio farbati..Ireninoj mami koja se trudila cistiti.... Ireninim susjedima koji su se zalili na prefeliku buku i optuzili nas da smo zapalili nesto...a to je bila samo...akhm...ma nista.... i kako sam pocela ispricafam se sfim ljudima koji su se osjecali diskriminirano ili pofrijedjeno mojim...nasim ponasanjem jucer....


i nesto malo za moju dusu...

Sweet and low,
Sweet and low,
Wind of the Western Sea-
Low, low,
Breath and blow,
Wind of the Western Sea.

Over the rolling waters go,
Come from the dying moon
And blow.

Blow him again to me
While my little one,
While my pretty one,
Sleeps.


a jebaga...nisam mogla odolit...

Never say I love you
If you really don´t care
Never takl about feelings
If they aren´t really there
Never hold my hand
If you are going to break my heart
Never say you are going to
If you don´t plan to start
Never look into my eyes
If all you do is lie
Never say hello
If you really mean good bye
If you really mean forever
Then say you will try
Never say forever
Cause forever makes me cry

Rekreacija za zaraditi koju extra cunu i ujedno napraviti koje dobro dijelo..kao inace... u mome slucaju to bi bilo cuvanje dece susjeda..i tako dok sam nadmasila samu sebe..skinula rekord po broju klinaca i duzini cuvanja....total...6 klinaca od toga 5 djecacica..i moja sestra koja nije ovaj put zadavala nikakve poteskoce vec se kao najstarija..tocnije kao glava nijhove druzba ili sluzbe ponasla se odgovorno.... sve ukupno moja duznost je trajala 2400 minuta...ili ga 144000 sekundi...i cak nisam izgubila zivce... bilo je razbijanja i plača ali bez prevelikih posljedica... jedini problem je bio sto klinci jos nisu naucili pravilno sloziti recenicu ali to me je odrzavalo budnom i stvaralo situaciju manje dosadnom... dob... je od 2 do 8 godina..ma svega ima...cak sam i nauciila nove izraze.. kao recimo gore znaci da se sagnes a ugasi da nesto upalim... nije tesko..ako sam ja to savladala..ipak moj je radni dan kao i inace zavrsio plakanjem...sve je bilo tako da smo se iglrali vani i dok su neki imali prave...puske... ne do Bog da kazete da su to igracke... i u cijeloj guzvi rata..bilo je i ranjenih...i isla ima je krv..naravno ja to nisam vidjela..pre velika sam da bi shvatila..rekao mi je najmladji..... moje gotovo najdraze dijete je pocelo plakati... uobicajeno..i ovj put je govorio sve u zenskom rodu.. a objasnjenje je bilo na pitanje zasto moj veliki decko place...
- mene je dodo lupila sa ljesnjakom tu u lice...-
wtf??? Od kuda vam ljesnjaci proletilo mi je glavom.. i dok sam mu skidala kacigu i brisala ....vec sta je bilo... suze ili znoj.... trazim ja pogledom dodota..ili vam ga glavnog krivca..i sto to moje okice vide...dodo stoji sa cesljem u ruci i sa tuznim izrazom na licu pita me je li moja zrtva doblo... ma bit ce dobro tjesim ga ja i pitam mog malog.. a di je taj ljesnjak da ga ja bacim ca..pa da te vise ne moze udariti..i kaze on meni...pa tamo je.. drzi ga u ruci.... ne srce, pa to je cesalj... ili ti ga njegova puska... pa da kaze on meni.... pa sa ljesnjakom me udario... ma kuzim... bas je glup taj ljesnjak kazem ja njemu...jedna pusa tamo di boli..i moje srce prestane plakati.. vidite kao sam ja dobra u cuvanju djece... :p
smirila se situacija a kad tamo dolazi najmladji i kaze.... - teta ana... on mi je rekao da sam pička....- ma nemoj tako..nesmijete se tako ponasta..ok kud im uopce to???...igra rata je zavrsila u trenutku kada im je mja sestra..koja je bile on a ne ona rekla da idu bratt cvijece.... ja ih pitam kamo idu a oni meni da nemaju vremena jer im je on..i pokazu prstom na nju .. rekao da idu brati cvijece...ipak nije to sve..i ja sam njih naucila nesto... malo rijec koriste u cudnim situacijama ali naucit ce jos oni...
nakon jucerasnjeg ugodno provedenog vremena sa mojim beloved one... ostalo mi u uhu ono njegovo JEBAGA ... i tako dok sam ispijala prijepodnevnu kavu sa frendicom u obliznjem bircu.. svaka druga rijec mi je bila jebaga... i tako jebaga se provuklo tokom cijelog dana... i jebaga ali djeca su to pokupila a sada..molim boga da ih nitko ne pita od kuda im to jer ce meni biti najeb.. a ne jebaga..
no ..glavna tema razgovora je bila..naravno decki..ovaj put nasih godina...ili bolje reci teme su bile cure... ali u negatinom smislu....pitanje...koliko grozne mozemo biti i koliko ljudi mozemo povrijediti od jednom...???
puno i jako..odgovor je bio... i koliko god mi gadosti radile..jedini je pravi lijek je da su decki oni bez kojih nemozemo koliko god mi to pokusavale... istina je ..da su bolji prijatelji..bolji ljubavnici... ma bolji su gotovo u svemu... osim u onim zenskim stvarima..gdje nas nitko nemoze nadmasiti... dokaz... dok je jedan moj dragi frend..tocnije moja davno long lost love... tugovao.. njegovi prijatelji su se potrudili da ga razvesele..i svi moji pokusaji da ga oraspolozim i natjeram da dodje do pravilnog zakljucka i zaboravi na nju... jedna jos ne uglazbljena pjesma rijesila je sve njegove probleme i vratila ga natrag u zivot..i iako pjesma djeluje da je gruba pokazuje da decki koliko god da ih mi povrijedile i koliko god nas oni poslije mrzili, ljubav uvijek ostaje sakrivena negdje..a pjesma kaze...

Ja, ja trebao sam te
Ja ljubio sam te
Ja sanjao sam te
Moja ......


Ti, ti ignorirala si me
Iz snova bježala
Ti ne znaš kako je
Kad te nema, ......


Dobio sam zahtjev od tebe ja
Da odjebem lagano uz dvokorak
Dobila si poruku od mene ti
I želim želju da mi ispuniš

Da bolno crkneš da utrobu rigaš
Tako ti je to kad se sa mnom igraš
Da bolno živiš i da sterilna si
Da ti dijete iz pizde ne izleti

Shvati bi te ali ne mogu
Jer imam razlog za osvetu
......................razlog si ti

kako da se borimo protiv toga.. ah jebaga...

Polako ili odmah...??
Spontano ili planirano...??
Kao nikad prije....odlucujem se za ono prvo...polako i spontano... kao nikad prije uzivam kako sam oduvijek zeljela..i ne zelim cuti o nikakvim partyanama....niti o tome cije su noge bile koliko u zraku....niti o zvukovima....niti koliko je trajalo.... postedite me detalja....i tako dok me zele vratiti na pravi put.... je sam vec tamo... i sve je savrseno.... iako kadkad zaboravim da je to sve stvarnost.... znam da ce sve biti u redu....to znam sve dok je more plavo i sunce polako proviruje..... ja znam da je vec dio mene..kao sto je mjesec dio oceana.... i uvijek ce biti.... kazu da znamo sto je dobro tek kada to izgubimo..ali varaju se..bili smo prijatelji od samog pocetka ..a sada... zelim da svijet ne bude tako hladan.... tako da mogu nastaviti....i kada bi mogla nesto mijenjati..ne bi dirala nista..jer nije me sram tko sam.... i uvijek cu gledati svjetliju stranu... sve dok je tu.... i mogu pricati gluposti..nece mi zamjeriti...i nije se tesko opustiti... iako je uvijek u mojim mislima..i ispunjava mi fantazije...i stalno mislim na njega i vidim ga u snovima...da li bi sve bilo jednako kada bi se sve to ostvarilo??? Bi li nakon kratkog vremena rekli zbogom ili bi bilo bolje?? Da li bi ja opet pobjegla...???
Ali mislim da sam opet napravila isto....totalno u oblacima..i nitko me ne shvaca ozbiljno...i tako bez dlake na jeziku..opet sam ona JA... i vrijeme je isteklo..nema vise varanja...i sve je stalo..nista vise nemogu reci....i mogu misliti da necu uspjeti ovako sama..ali jaca sam nego jucer..i nista nije nego onako kako ja ne zelim ..i samoca me vise ne ubija.... i igrala sam prema pravilima..ali nije ispalo dobro...i sada.... ne razumijem vise nista... i dok nemogu naci dovoljno zadovoljstva....iako se trudim.. ne zelim da mi prijatelji tumace znakove.... zelim da zbog njega povjerujem da je to sve istina.... jer govorili su da sam posebna i da imam mnogo za ponuditi i da sam sve o cemu se sanja...ali nema nikakvog razloga za ljubomoru.... jer samo njega vidim...a ono sto on vidi ...to je sve sto moze dobiti.. a ono sto ja zelim je samo jedan poljubac od njega koji nikad nece prestati..jedan iskreni i pravi... ali ne zelim da bude pre rano ili onako iz fore... nego onako iznenada.... onako da osjetim cijelo njegovo tijelo samo kada me pogleda.... kazu i da se osobe prepoznaju samo u nevoljama..ili tako nesto.... ali osobe se prepoznaju i onda kada ih dobro pogledate..ili saslusate... i sjedeci tako blizu njega vec godinama.. uopce nisam vidjela kakva je on osoba.... reci ce da sada ne razmisljam racionalno.. i da zivim u masti... smatrajuci ga nekim likom iz filma.....i kako sam prije bila uvjerena da je umisljen..i to samo iz razloga jer ga nisam mogla navesti da me voli...... sve se okrenulo naopako bas u onom trenutku kada sam pocela odustajati i uvjeravati samu sebe da me nije vrijedan........i tako dok sam bila samo jos jedna od cura koje su zacopane u njega.... pocela sam shvacati kakav je zivot uopce... ali sliku o njemu koju sam stvroila u svojoj glavi cuvala sam pod staklenim zvonom..... ali uvjeravajuci sebe u suprotno...shvatila sam da nije uopce onakav kakvim sam ga zamisljala... i to mi je drago..jer ne zelim jos jednu neciju kopiju.... a sada sretna kao malo dijete... pocinjem od pocetka.... pocinjem sa onim uzbudjenjem da cu ga vidjeti.... i protrnem kada me dotakne.... i kada zelim postati ona stara koja ne ceka na nekoga da poduzme nesto... suzdrzavam se .... jer tako nije moguce dozivjeti sve u mojim snovima.... i kada se pogledam uzrcalo..vidim nepoznatu curu i zapitam se tko je ona sada...da li sam ju poznavala ili sam to samo zeljela...jer sada u njenim ocima mogu vidjeti samo osmijeh...

I kada ja zelim pojacati tempo i moje se tijelo nemoze zaustaviti...nemogu shvatiti zasto me svi zele smiriti....zasto me moraju smetati ..ja samo zelim zivjeti i osjetiti malo privatnosti..disati punim plucima... i dosta mi je svega sto govore o meni...samo trebam osloboditi misli....samo zelim plesati i dobro se zabavljati....i nekad uzimati stvari i situacije zdravo za gotovo....ali....
Sakog trenutka se sve promijeni...i osjetim vjetar na ramenima...i cijeli svijet ceka da se oslobodim straha od sutra..i mogu osjetiti kako zove i osjetim to u svojoj glavi i zelim da sve odmkne kontroli....svoje sve brige ostavim negdje drugdje i nadjem samo svoje snove koji me jos cekaju...hvatam se opet za nit iz proslosti....i tada odletim u one svoje djelove koji se zele sakriti i pokusavam ponovno zivjeti i trudim se da poletim...i kada se osjecam tuzno i zelim pobjeci...zapitam se i ne odustajem jer znam da imam snage vise nego svi drugi....i na nekoliko minuta cijeli svijet moze pricekati...ali nista ne poduzimam...a trebala bi...a ja cekam nekoga da mi da sange da mogu sve okrenuti naglavacke .... i da znam sto uciniti kada stojim na rubu zida.. dok svi gledaju u mene... i dok oko mene svira nesto omamljujuce ja se nemogu pomaknuti... i dalje svi gledaju u mene kao da sam neki freak i imam nesto njihovo... dok sam ja jos uvijek sledjena... i nemogu ih vise podnositi..i kazem sto mislim...i ispadnem cudna ali tesko je to bez njega..iako je i podrska sa strane fenomenalna... i opet ne poduzimam nista... i kad im zelim reci da se zabavljam.... a kad bi drugi bili na mome mjestu odmah bi odustali i trazili mjesta samo za sebe..ali i dalje me gledaju sa cudjenjem.... i sve mi mogu oduzeti ali nikad istinu a pitanje je...mogu li ju uopce podnesti...i kazu da sam luda...ali nije me briga....i kazu da sam zlobna.... ali me ne dira... to je kako ja zivim ...i tolika su pitanja zasto sam toliko in love...ali one ne razumiju ali to i ne pokusavaju...ja ne trebam dopustenje da poduzmem nesto na svoju ruku... to je moja sloboda....i neka me ne shvate krivo ali lude jurnjave nisu moja stvar samo zaljubljeno zabavne veze....i to je nacin na koji zelim zivjeti....jer trebam ljubav ali ne tu njihovu jer me to izludjuje ovih dana...i sve te stvari koje zele znati.... zasto si danas tako obucena ...kao da ides na sud .. ili kao da ides na sprovod.... zasto toliko zelis zivjeti....bolje se prestani zajebavati ..poslusaj ucitelje i misli na buducnost....uvijek cekaj sa oprezom ono sto ti dolazi iza ugla...but i just wanna live...a nisu ni svjesni kako se osjecam uz njega...i dok se nekad osjecam nevidljivo da bi mogla poludjeti..i samo me zanima sto je osjetio dok su moje ruke bile oko njega....i dok mi srce salje upozorenje da je opasno i da cu se razocarati ja osjecam jos vecu privlacnost...i samo trazim jedan hint... da li me osjeca...jer sa okusom njegovih usana ja zelim pobjeci...ali on nezna kako djeluje na mene..i postaje kasno za odustati....i tako usamljena cekam taj devil stop....ali ne zelim sici...i nekad zelim da stane... ali moglo bi biti zabavno cekajuci nekoga......jer ipak on ima to nesto i nemogu se protiviti...i osjecam tlo ali kao da se vrti...i srce mi skace i to se moze vidjeti....i osjecam sve vise nego ikad i toliko sam uzbudjena da nemogu spavati i sve je tako ubrzano ali je osjecaj dobar...i srce mi kaze hajde ali se um neda.... i dok mi frendice kazu...pusti te fantazije..zgrabi nekoga and take it down...ali samo on moze uciniti da vristim za jos....ali sto on vidi kada me pogleda nikako da pogodim... i zelim da me uzme za ruku i pokaze sto misli.... jer ako zeli da ostanem nikad necu otici i uvijek cu biti tu.... ali od tada nece nista biti isto... jer vec je sada tu kada sve podje po zlu ali nije mi jasno zato mi je tako dugo trebalo da se opustim..valjda da se ne bi poslije zalila.... i dok sam mislila da moje srce ne pripada nikome.. gadno sam se prevarila....samo se nadam da i on osjeca isto jer je ovo nesto sto nikada necu zaboraviti..i dok sam bila uvjerena da cemo biti samo prijatelji....a tek je pocetak ..nadam se ne kraj..i nije vise tajna....otvorena su vrata i polako ulazimo..a povratka nema... i tek sada znam da smo i prije bili bliski..ali tek sam sada shvatila ..i drago mi je jer ga trebam vise nego ikad... i nije me briga sto mi svi drugi kazu...sve dok se on i ja ne vratimo na staro... i kao kakav reply.... jer ja se tesko mijenjam... i kadkad se cini zabranjeno priznati takve osjecaje koje smo dugo cuvali u sebi... ali dok nema konkurencije...i znamo uvjete i najverovatnije nije nemoguce da ljubav bude nezaustavljiva...i konacno sam pronasla granicu izmedju sudbine i onoga sto treba biti.. da li vjerujete u stvari koje su jednostavno samo sudjene...i kada mi isprica pricu da je zainteresiran za mene..energija se pocne mijesati i mnoziti...svaki dan se situacije smiruju ali nikad se nece sve vratiti na staro...mozda je to samo mladenacka zaljubljenost...i nekad se osjecam da trebam pobjeci i otici od svega u srcu jer ta ljubav koju dijelimo ce ubrzo nestati i to me muci nocima...i dok bi trebala bjezati ja trcim prema i mislim da mu imam samo suze za ponuditi jer je to kratkotrajno zadovoljstvo...i da ne zeli vise nista od mene... ja ga jos vise zelim zagrliti..ali odustajem od svojih molitvi..i prihvacam sve sto mi moze ponuditi...jer on mi je pokazao kako je plakati..ali on vise nije taj kojeg sam odavno potrgala..i vise nisam svjesna sto se dogadja....i ostajem bez nade.....tako se osjecam...jer razgovor je presusio i osjecam se presuseno i protrgano....hldano mi je i sramim se .i tako dok gola lezim na podu... iluzije se nikad nece pretvoriti u nesto stvarno....jer ujutro savrseno nebo je samo sivo..i mogla sam vidjeti da to dolazi dok mi je puzao venam...ali to je tako..nemam srece i pomirila sam se sa time...a kad tamo sve je suprotno i zelim da spremi sve svoje poljubce za mene i kaze mi kako mu nedostajem..jer ne zelim biti proljetna avantura...jer njegovi su dodiri bozanstveni i mora da je on andjel sa neba i..kao da sada znam da nece pobjeci...zasto mi se svidja u svakom pogledu..i u svakom slucaju je samo on...ali ja cu nestati ako nije tu.... jer samo je on tu u mome danu..i u meni...i samo je on taj koji mi moze reci i ja to osjecam za tebe..i zasto je toliko..mmm...da mi se vrti u glavi...i to svaki put kao da je poslijednji...ali odbijam ponovno sanjati...ah ne opet sam rekla previse..opet sam rekla sve...da...ta tocka u kutu sam ja ..i pokusavam se odrzati na nogama ...ali neznam da li mogu izdrzati....sto mogu kad zelim osjetiti pravu ljubav...jer imam previse zivota u venama...koji ne zelim pustiti da ode..i ne zelim umrijeti prije nego to osjetim...ali osjecm da trcim pre brzo...i sve se vrti oko mene..i znam da mi netreba muskarac da se osjecam slobodno ....i ako mi netko bulji u facu igra se mojim umom..a ako me pokusava uvjeriti u nesto..nek pokusa ponovno...ali ako se mice prema glazbi onda je shvatio kao ide ..a ako je pre komplicirano...tako zelim zivjeti...ako me mrzi ja cu mu pokazati kako da me pretvori u nesto drugo a ako me zeli, bolje neka bjezi..samo neka me ne zaustavlja jer cu udariti dno...znam svoj cilj..on je tamo..samo da nije pre daleko...jer kad otvorim oci njega nema... can he feel me??? Jer ako odlazi...zelim to na plazi ili na ulici..samo nas dvoje....u autu..ma di god..ali neka ne ode pre daleko...jer necemo zivjeti zauvijek..... jer povratka nema..i steta ce biti velika a ja ne zelim biti iznimka...jer volim ga bezuvjetno ali dosta mi je ovog tanga..... a ljubav je ono sto me podigne i odrzava na zivotu...a taj dodir znaci i previse..i dok je tu...ja sam slobodna da ucinim bas ono sto zelim..u nadi da ce poci zamnom na mjesto gdje mozemo dotaknuti nebo i letjeti slobodno... i dok ga ja nemogu izbaciti iz glave i nemogu naci nacina da ljubav ostavim po strani i ne spoticem se samo mi nedostaje.... samo zelim znati sto se dogadja inside of his head....

Suprotnosti su sve ono sto cini ovaj svijet tako zabavnim i nekako, pa usudim se rec i privlacnim....suprotnosti su ubiti sve ono sto se vrti oko nas i nije istina da je sve onako kako bi trebalo biti...onako kako mi zelimo vec je sve onako...suprotno...suprotno neobicno, zavodljiva...neodoljivo...i ponekad pozelim da okrenem sve i i osjecam se dovoljno snazno da uskladim sve a onda shvatim da ja zelim napraviti upravo nesto suprotno da bi bilo drugacije....i tako sudeci i razbijajuci glavu zakljucak je samo jedan potrebno je ....prijeko potrebno da se prilagodimo jedni drugima i ne mijenjamo nista...naravno ne mijenjamo u velikim mjerama...jer opasnosti su velike..toliko velike da nas mogu kostati cak i zivota....jer upravo ono sta je suprotno je toliko nevjerovatno da se bojimo povjerovati da je to upravo tako...i vjerujemo mi to ali si ne zelimo priznati....i osjecamo nemir i gorimo iz nutra ali bojimo se nase suprotne, neocekivane reakcije tako da osjecaje radije zadrzavamo u sebi dok se nasi dragi prijatelji pitaju sto li se to cudno dogadja sa nama.... we are in love...eto sto se dogadja sa nama...a ipak suprotno je u toj mjeri da stvara savrsenstvo...i suprotnosti i osjecaji nam teku skladno i organizirano kao zvuci klavira...
Nije to nista cudno....samo smo jako skloni mijenjanju stvari pocevsi tako od naseg razmisljanja preko raspolozenja sve do provedenih sati dnevno u svojoj masti....i osjecamo kako u nekim trenucima treperi cijelo nase tijelo i nebo se zamracuje... magla ulazi u nas dan..a kad tamo nakon tuznog budjenja i bez tracke nade ucinimo nesto suprotno sto nas gura dalje....ustanemo se iz kreveta samo zato jer znamo da je tamo netko tko nas ceka sa osmjehom koji cuva samo za nas.... i pogledamo li bolje vidimo da je taj osmjeh koji nas ispunjava kada sve podje po zlu ....i koliko nas tuzne probudili...toliko je ta zora postala zlatna...primjetivsi znacenje tog osmjeha opet smo postigli nesto suprotno....osmjeh je suprotan u tolikoj kolicini onoga sto zelimo..jer primjecujuci taj osmjeh..nemozemo se ne zapitati ..kakav je nas osmjeh koji saljemo za uzvrat....i ne zeleci nista krivo uciniti....opet se suprostavljamo sami sebi jer...osmijeh koji mi saljemo je osmijeh koji se cuva samo za posebne situacije....a te su situacije ..situacije u kojima se mozemo smijati ali na taj poseban se nacin mozemo se nasmijati jedino ako onome kme saljemo osmijeh volimo vise od sebe samih...
I znamo da se putem osmjeha nasa dusa napila sa tog izvora..i tako postala zeljna dodira.....zeljna tihe utjehe...jer u nasim venama sada tece taj otrov ljubavi...i doza je prejaka ...i tada smo skloni svemu samo da ne poludimo....da zaboravimo...i dok sve mirise na njega..i dan..i jutro sto ce doci....i sada pitamo necujno svih gdje je ta utjeha...i tako sa osmjehom na licu cekamo da netko dodje po nas.... i zelimo u noci njeznoj i laganoj zaustaviti sat.... samo da ceznja nestane... jer zaustavlja nam dah ali mu to ne zelimo reci jer vec zna..i kada bimogli poletjteli bi bez krila jer tao blizu je sreca... ali vremena je sve manje...
Dok je nad morem mjesec mlad... srce nam salje dobru vijest.... jer samo jedan poljubac bi bio najbolja stvar dok jos jedna laz bi bila najgora..i dok se misli nikad ne odmaraju...to nije sto zasluzujem... ali kad u mojoj je glavi samo on..i sve se okrenulo protiv mene....i dok govori da me voli ja samo znam da me ne poznaje i ne razumije mjesto na kojem stojim... i zeljela bi da me pusti da padnem sa te litice... ali opet cinim suprotno.... opet sanjam o onome sto zelim...i ne okrecem ledja i jos ga volim...kako to moze biti dobra stvar kada znam kroz sto prolazim... i bez obzira koliko se ja trudila nemogu pobjeci saznanjima iznutra i sve dok se potpuno ne raspadnem on ce znati.... da me voli ali ne poznaje.... jer ja nemam sram...ali ne zelim pruzat laznu nadu... jer dobro znam da iako ga volim nisam ga zasluzila...i da ga moje ruke grle nije mi sudjeno...i zeljela bi da me zaboravi i trazi u nekoj drugoj jer ja nisam ta...oko mene je samo prevara i ne zelim mu ukrasti srce...jer uz mene srece nema... samo grijeh i bol... i najbolje bi bilo da ja odem i njezno zalupim vrata nakon sto zbogom kazem...ali suprotnost se pojavljuje.....jer od kako sam ga upoznala nisam vise ista...i to vec svatko zna ..a i sama sebe pitam sto to samnom bi..kakvom me je carolijom zacarao....i dok je u meni nemir srce kaze da je ipak on taj pravi za mene...i taok dok u njegovoj blizini osjecam toplu hladnocu i gubim kontrolu i postajem slijepa.....a moje mu srce govori da se probudi jer je on taj kojeg zelim i trebam....i to uistinu...i dok osjecam infekciju..on je pre sjajan da bi to primjetio i krenuo mojim smijerom.... opet sve osjecaje zadrzavam u sebi...i tako opet cinim nesto suprotno od onoga sto bi trebala....jer neznam sto ocekuje od mene...

Pokusavah ja gledat film dok mi je mobitel zvonio svakih tocno 57 sekundi... iako mi je bilo jako drago zbog toga... jer pokazuje da su me se ljudi iz raznih dijelova svijeta sjetili... plus mogla sam iz svoje male dnevne sobe biti u kontaktu sa svim meni dragim osobama....
Da udje u zapisnik.... my very best friend....je prezivjela svoju drugu ( iako se one prve ne sjeca bas najbolje ) tj. mozemo reci prvu maturalnu zabavu i to jos kao pocasni gost ..tocnije pratnja jednom super decku....
I tako zahvaljujuci mobitelu mogla sam u istom trenutku podijeliti euforiju maturalne i zastrasiti susjeda...
Uglavnom.... pokusavajuci tako gledati film dok sam jela svoju slasnu vecericu koju sam si sama priredila...da, da ...vec sam velika cura..sada kupujem i pripremam hranu sama samcata....
I uzivam ja tako u izmiksano kuhanoj piletini sa malo mrkve i krumpira....
Doktor mi je propisao novi, poboljsani nacin prehrane..... - nek on poboljsa svoj sexualni zivot a ne moju prehranu ..bolje mu je... - ipak unatoc mojem protivljenu uspio me nagovoriti da bi bi bilo bolje da se zdravije hranim.... i tako..ja sam presla na zdraviju hranu koju nazalost nemogu sama sazvakati.... rastu mi umnjaci plus sam dobila afte..no big deal.. ima tu jos toga...
I tako gurajuci u sebe taj slasni zalogaj moja sestra je nesmetano gledala film..tata od formata dakako.... tocnije samo je zurila u televiziju..ne zna jos citati tako brzo....
Dok su mi usta bila puna urnebesno fine kasice... moja, uvijek spremna na salu sestra se ustane iz stolice i onako ko iz topa izvali... - znam da je tesko i meni se neda vjezbat ali kada cu ja nauciti citati?!?!? -
I sjedne nazad kao da se nista i nije dogodilo....
A na to ce moja mama... - ANAMARIA !!! MARS U KREVET!!! -
Bilo bi sve to dobro da sva moja hrana koju sam pohlepno strpala u usta nije izletjela van brzinom svjetlosti i tako zavrsila ne samo po sestrinoj i maminoj glavi nego i u mojem krilu...
Ah kvargu a to je sve sto sam imala za jest....
Ipak stara je postala bijesna ko ris tek onda kada je moj ocuh onako trgnuvsi se iz sna pogledao u moju bljuvotinu rekao FUUUUJ i odtrcao na wc.....
Culo se je samo BUM u vrata a ono slavno BLJUV... je zavrsilo pored skoljke....
5 minuta nakon svi smo zavrsili u svojim sobama....
dakle djeco...ne zurite se nauciti citati..bolje vam je..... :)