When love comes so strong there is no right or wrong

Zar, gonjeni uvijek novim obalama
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?

O more, tek jedan tjedan što prođe,
A tu, gdje njega je svaki dan očekivao val,
Gle, sama sad sjedim ja, gdje on dođe
Sa mnom sjest na žal.

Udaralo si šumno o visoku stijenu
Nagrizajući ko i sada kamen krut,
A vjetar s tvog vala nosio je pjenu
Sve do pred negovu skut.

Dal pamtiš kad smo došli jedno veče,
A s neba na val tamni rosio je muk,
Tek iz daljine, ko da veslo vodu siječe,
Ču se skladni zvuk.

Najednom divna riječ se dragom usni ote,
A obala se ozva jekom isti čas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njegov glas:

O vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
Let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve dokraja, što nam daje
Najljepši naš dan.

Ta nesretnih je dosta, što im preko mjere
Dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi, što ih patnjom ždere-
Pusti, sretne, nas.

Al ja zaludu molim vrijeme neka stane-
Bijeg je njegov živ.
Ja velim noći lakše, al sjaj zore rane
Već je razbi siv.

Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala
- prolaznici mi!



O ljubomorno vrijeme, zar to pijanstvo noći,
Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?

Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni njamanji trag?
I vrijeme što ga ote, nećel opet dati
Čas taj, tako drag?

O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
Sad skriva naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratiti nama,
Taj oteti dar?

O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
Vas vrijeme štedi i pomladit ima noć!
O prirodo, sačuvaj barem uspomene
Na tu divnu noć!

Pa bilo to u tvom miru ili buri,
O more, u humku ko stijena plast,
U tamnoj vodi gdje borovi suri
Gledaju svoj rast!

Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U šumu vode što ga žal udvaja tvoj,
U zvijezdi srebrnoj što ne tvom valu blista
I sjaj motri svoj!

I neka povjetarac, trska što se njiše,
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori, što čuje, idi, diše:
Ljubav bješe to!


"Friendship often ends in love; but love in friendship - never."