Svjetionici u noći

subota, 27.05.2006.

Ne znam što da radim

Nisam već dugo ni o čemu pisao, jer ne znam o čemu. To je zbilja strašno. Čak i ovo pišem iz svojevrsne pristojnosti, kako bi se ponešto novo moglo i pročitati. Možda se čini da mi je život dosadan, ali što se mene tiče nije. Ja sam s njime sretan. Ali zaista ne znam o čemu bih pisao. Ali eto...
Opet sam se neki dan našao kako pišem (odnosno pokušavam pisati) pjesmu. I opet stara boljka i ponovno onaj isti stari problem. Završavam ono što još nisam ni započeo. I to je neka vrst psihičkog poremećaja, ali tko može biti savršen. Moji prijatelji broje, a ja...ja... Što li je uopće to? kaže čovjek koji je htio biti psihijatar. Sačuvaj me bože, a i vi, moji nesuđeni kolege, biste mi mogli pomoći. Nikako mi ne ide, a za sve je kriva moja opsjednutost monumentalnim završecima. Prvo uvijek napišem završetak koji jednostavno mora biti jak i snažan. Ali kako onda započeti nešto već završeno. Za ovu mi je zadnju pjesmu jedna osoba, do čijeg mi je mišljenja zbilj stalo, rekla da je morbidna. Bio sam prestravljen kad sam to čuo. Mislim, OK, možda i jest (iako ću tražiti drugo mišljenje), ali sam tom pjesmom htio pokazati snagu boli, kada netko izgubi voljenu osobu. Ta je bol razarajuća, ona uništava sve, razum, pa i same snove. Ostaje samo bunilo, koje obuzima čovjeka, o kojemu čovjek postaje ovisan i koje ga na kraju krajeva i održava na životu. Želim pokazati svu snagu te boli, ali ne bojte se, nisam doživio ništa tome slično, ali imam jednu sposobnost (ne znam je li blagoslov ili prokletstvo), sposobnost empatije, suosjećam duboko s ljudima. Ponekad osjećam njihove probleme i diraju me duboko u srce. Do nedavno je to bilo srce od kamena, crno i hladno, ali sada kada je od mesa ono jače boli i ja nerjetko zaplačem, zaplačem zbog ljudi.

- 23:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Ukratko, to su moje vizije, snovi, a ponekad misli. Ne treba to shvaćati ozbiljno osim u mojem svijetu, no on sigurno neće pobjeći iz moje glave. Iako...možda bi i to bilo u redu.

Linkovi

Prijateljski blogovi

Ova pjesma me podsjeća na mene nekada, kao da je za mene pisana, a tu je recitacija i interpretacija Rade Šerbedžije koju možete skinuti

  • SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

    Kako je teško biti slab,
    kako je teško biti sam,
    i biti star, a biti mlad!

    I biti slab, i nemoćan,
    i sam bez igdje ikoga,
    i nemiran, i očajan.

    I gaziti po cestama,
    i biti gažen u blatu,
    bez sjaja zvijezde na nebu.

    Bez sjaja zvijezde udesa,
    što sijaše nad kolijevkom,
    sa dugama i varkama.

    - O Bože, Bože, sjeti se
    svih obećanja blistavih
    što si ih meni zadao.

    O Bože, Bože, sjeti se
    i ljubav, i pobjede
    i lovora, i darova.

    I znaj da Sin tvoj putuje
    dolinom svijeta turobnom
    po trnju i po kamenju,

    od nemila do nedraga,
    i noge su mu krvave,
    i srce mu je ranjeno.

    I kosti su mu umorne,
    i duša mu je žalosna
    i on je sam i napušten.

    I nema sestre ni brata,
    i nema oca ni majke,
    i nema drage ni druga.

    I nema nigdje nikoga
    do igle drača u srcu
    i plamena na rukama.

    I sam i samcat putuje
    pod zatvorenom plaveti,
    pred zamračenom pučinom,

    i komu da se potuži?
    Ta njega niko ne sluša,
    ni braća koja lutaju.

    O Bože, žeže tvoja riječ
    i tijesno joj je u grlu,
    i željna je da zavapi.

    Ta besjeda je lomača
    i dužan sam je viknuti,
    ili cu glavnjom planuti.

    Pa nek sam krijes na brdima,
    pa nek sam dah u plamenu,
    kad nisam krik sa krovova!

    O Bože, tek da dovrši
    pečalno ovo lutanje
    pod svodom koji ne čuje.

    Jer meni treba moćna rijec,
    jer meni treba odgovor,
    i ljubav, ili sveta smrt.

    Gorak je vijenac pelina,
    mračan je kalež otrova,
    ja vapim žarki ilinstak.

    Jer mi je mučno biti slab,
    jer mi je mučno biti sam-
    (kad bih mogao biti jak,

    kad bih mogao biti drag)-
    no mučno je, najmučnije
    biti vec star, a tako mlad!

    recitacija Rade Šerbedžije