Ne znam što da radim
Nisam već dugo ni o čemu pisao, jer ne znam o čemu. To je zbilja strašno. Čak i ovo pišem iz svojevrsne pristojnosti, kako bi se ponešto novo moglo i pročitati. Možda se čini da mi je život dosadan, ali što se mene tiče nije. Ja sam s njime sretan. Ali zaista ne znam o čemu bih pisao. Ali eto... |
Sparan dan
Ovo danas, odnosno sada već jučer, je bilo užasno. A vruće, a sparno, zraka ni za lijek. Popizdit sam htio, da prostite na jeziku. Ali ako zanemarimo to i još neke sitnice, dan je bio sasvim u redu. Proveo ga s prijateljima, pa ne može biti loš. Ali jedna mi je stvar toliko zmrdala živce da je to grozno, skoro sam dobio bonus popizditisa. Usrane karte, sreća i nedostatak mozga. Ali napravil bih štiglju da nisam zaboravio odbacit te dvije karte, bez obzira na tvoje zvanje (osoba koju to ide znat će i shvatit). HA! Ma vidjet ćeš ti sljedeći put. Ali zanemarimo li to, i gubitak partije nakon toga, bilo je u redu. Dan sam proveo jednim dijelom u smišljanu pjesme. Ali nikako mi ne ide. Započeo sam, tj. završio novu pjesmu. Ova je na engleskom, ali mogla bi biti dobra, barem mi se tako čini. Treba je samo započeti. Joj, koja sam ja budala, ali ne brinem se jer proći će i to. Barem ja tako uvijek kažem. Ne treba se nikada previše brinuti, jer nerijetko se stvari poklope onako kako bi i treba same od sebe. Barem se to meni događa. No ja nisam mjerilo jer meni se događaju čudne stvari, ipak sam ja čudan čovjek. Kad završim pjesme čuti ćete ih, tj. kad ih započnem. |
Pjesme, ah te pjesme
Danas sam htio napisati pjesmu, u takvom sam bio raspoloženju. I kao obično (što je specifično za mene) počeo sam od kraja... |
Prolazi još jedan dan
Eto, još je jedan dan pri kraju, ali što od njega imam? Ništa. Hoću li ga se sjećati za koju godinu? ...zasigurno neću. Dan kao dan, sasvim običan i posve prazan. A pogodite zašto je takav. Sigurno već svi znate odgovor. Danas sam premalo vremena proveo s ljudima do kojih mi je jako stalo. No zbog njih jedva čekam dan kojeg se istovremeno i bojim. Kolokvij... užas, prijatelji... smisao mog života. Danas se osjećam prazno. A jebi ga, proći će i to. Danas sam vrijeme proveo u opuštanju, nakon povratka s izvjesnog usranog brda, joj kako bih ga zaravna. malo sam odrijemao, nešto pojeo i pomalo po vrtu kopkao. Uz sve te aktivnosti iamo sam i puno vremena za razmišljanje i zbilja sam razmišljao o tko zna čemu sve ne. I opet su sve moje misli bile na ovaj ili onaj način vezane uz moje frendove. U jednom sam trenutku pomislio: "Life sucks!" No tad sam se sjetio njih, i promjenio mišljenje. Jer život proveden uz te Ljude vrijedan je svake patnje i muke. U drugom sam trenutku iz nekih razloga pomislio kako sam loš čovjek, no opet sam zbog tih Ljudi bio sretan, jer ipak za sebe zbog njih mogu reći da sam čovjek. Ma što god mi se loše događa pokušavam to sada promatrati i s one druge, dober strane. Ponovno ona stara narodna, "svako zlo za neko dobro." Svijet treba na taj način promatrati, jer bi inače bio pretaman i pretmuran, no ja sada vidim svijetlo. I to mi se sviđa. Ne možete vjerovat koliko se čovjek može u kratko vrijeme i uz prave ljude promjeniti, nekad nisam tako razmišljao. No razmišljam li ja uopće i kakva sam osoba? Molim vas, neka mi netko kaže! |
Vrlo čudan dan, a tako lijep
Današnji mi je dan bio iznimno čudan, tak nekaj još nisam vidio. Počelo je podosta loše, jel jutro, jer sam imao nekog posla, a ništa nisam stizao, uvijek mi je falilo barem 5 minuta, što god sam htio napraviti. Ma neka usrano Vrijeme ide k vragu. A znate kaj je najbolji dio priče? To kaj je sav taj trud i koja kila živaca manje bilo uzaludno. Ma jednostavno nemreš vjerovat. Ali dobro, to mi je dalo priliku da vrijeme provedem s prijateljima, pa tako da vrijedi ona da je svako zlo za neko dobro. I dan je bio super, i ja sam bio dobre volje. no bližio se trenutak kojeg sam se užasavao, određene službene obveze, jedan sastanak. Pakao! I to svih devet krugova. I ode cijeli dan u vražju mater. Nervoza! Strah! Jer obično takvi sastanci traju užasno dugo i puni su najčešće svađa i napadanja. No srećom, nije bilo sastanka! Fala bogu! Eto, jedan jako čudan dan pun uspona i padova. Ali svakako, sve u svemu, ne loš dan, jer sam barem dio vremena proveo s ljudima do kojih mmi je stalo i koje smatram prijateljima. Ma to je uvijek najvažnije, to što sam okružen prijateljima. Jednom sam čuo nekakvu misao da prijatelje imamo kako ih NE BISMO mijenjali. Ma glupost, čista svinjarija i ocita kratkovidnost ljudske samopercepcije kao savršenog bića. Ja imam prijatelje koji me mijenjaju, i zbilja su dobri prijatelji, ne znam kako bih bez njih. Jedan od njih vječno zaboravlja stvari koje mu pričuvam u torbi. Jedna prijateljica je pak opsjednuta time da treba smršavit (a zbilja, vjerujte mi ne treba), što meni bude dobar štof da je malo zafrkavam. Pa još jedan, s kojim, ako stanemo zajedno, jedan do drugoga, mogu prekriti Sunce. Sve su to divni, ma predivni ljudi bez kojih ne znam kako bih mogao preživjeti ove dane. Oni mi daju snagu i što je najvažnije i što stalno ističem, to su ljudi koji me mijenjaju. A vjerujte rijetki su takvi, koji mene mogu mijenjati, takvi spadaju u kategoriju najboljih prijatelja, bez obzira na vrijeme koje ih poznajem. Sretan sam što imam takve dobre prijatelje koji od mene čine bolju osobu. Zbilja sam sretan čovjek. Hvala vam svima, od vas nema boljih ljudi, nadam se da ćemo ostati prijatelji, najmanje zauvijek. Tko zna što bi od mene u tom slučaju moglo postati, jer bio sam kamen (u jednom trenutku poslušao riječi jedne pjesme - "A ti, Katule, samo odlučno,stvrdni se,okameni....."), a sada sam sve sličniji čovjeku. Lijepo je imati takve ljude za prijatelje i lijepo je biti čovjek. A sada zbogom Pinokio, zbogom lt. Data, i zbogom svima koji su ikada žudjeli za tim da postanu ljudi. Napuštam vaše društvo, postao sam čovjek. I to samo zato jer imam ljude uz sebe, ali ne bilo kakve, ne obične, već Ljude, velikim slovom pisane - takvima ih ja vidim. |
Danas
Danas neću napisati ništa. Jednostavno nisam raspoložen. Nekako sam dobre volje jer sam dan proveo s prijateljima i shvatio sam da su me počeli mijenjati, i to nabolje. Iz mene više ne progovara cinizam, barem ne kao prije, i čini mi se da se pomlađujem, barem u duši. Sretan sam. A svi vi koji sada u meni tražite utjehu, danas je nećete naći, barem ne ovdje, gdje je tražite, a na krivom ste mjestu. U duhu svoje opsjedntosti citatima i mudrim izrekama, za sve vas u spleenu imam samo jedan: |
U nedostatku sna...
Dosta je sati, a i treba se rano ustati. Ali je ne mogu zaspat. Malo sam čitao novine i razmišljao o pročitanom, i odjednom su misli navrle kao lude. Što ću s njima, jer zbog njih spavat neću. A toliko mi treba sna... I tako sam pogledao na svoj stol, a kad na njemu , ma tko bi rekao, moj komp, koji kao da mi viče: "Utočište, utočište!" U originalu bi to bilo "Sanctuary, sanctuary!", ali niti sam ja predivna ciganka Esmeralda, niti je ovaj komp Quasimodo. Dapače, ovaj komp je stvarno čudovište, jer nema dušu, ali hvala mu što mi omogućuje da svoje misli podijelim s onima koji ih žele pročitati, ili barem da ih ostavim po strani, za kasnije. I nema šta, pravo je ovo utočište. No, o čemu da vam sada ja pišem, kad je u mojim mislima potpuni raspad sistema. Razmišljam o tisućama stvari, a sve je zlo i naopako. Sada i znam kako započeti. Sjetio sam se što to svakom dobrom svjetioniku treba. Nije dovoljan beton, velika lampa i ponešto leća. Mislim... tvori to svjetionik, ali nedostaje mu još nešto, njegova okolina. A to je u slučaju svjetionika NOĆ! Ovog puta neka bude tama. |
Gospodo, vrijeme je...
Eto, odlučio sam i ja započeti s radom na svom blogu. Koliko je to bilo pametno, to ćemo tek vidjeti. Ja se uvijek nadam najboljem. Malo sam razgovarao sa svojim prijateljima i shvatio da gotovo svatko ima svoj blog. Iako mi na početko nije bilo jasno zašto, shvatio sam i to, uvidio u čemu se skriva ljepota, i užas objavljivanja najintimnijih misli. |
svibanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv