Svjetionici u noći

srijeda, 10.05.2006.

U nedostatku sna...

Dosta je sati, a i treba se rano ustati. Ali je ne mogu zaspat. Malo sam čitao novine i razmišljao o pročitanom, i odjednom su misli navrle kao lude. Što ću s njima, jer zbog njih spavat neću. A toliko mi treba sna... I tako sam pogledao na svoj stol, a kad na njemu , ma tko bi rekao, moj komp, koji kao da mi viče: "Utočište, utočište!" U originalu bi to bilo "Sanctuary, sanctuary!", ali niti sam ja predivna ciganka Esmeralda, niti je ovaj komp Quasimodo. Dapače, ovaj komp je stvarno čudovište, jer nema dušu, ali hvala mu što mi omogućuje da svoje misli podijelim s onima koji ih žele pročitati, ili barem da ih ostavim po strani, za kasnije. I nema šta, pravo je ovo utočište. No, o čemu da vam sada ja pišem, kad je u mojim mislima potpuni raspad sistema. Razmišljam o tisućama stvari, a sve je zlo i naopako. Sada i znam kako započeti. Sjetio sam se što to svakom dobrom svjetioniku treba. Nije dovoljan beton, velika lampa i ponešto leća. Mislim... tvori to svjetionik, ali nedostaje mu još nešto, njegova okolina. A to je u slučaju svjetionika NOĆ! Ovog puta neka bude tama.
Ma pogledajte samo ovaj svijet u kojem živimo, užas i tiha jeza. Samo se trebam sjetiti jedne misli talijenskog književnikia koji se zove Arturo Graf. Ide nekako ovako: "Civilizacije je strašna biljka koja uspijeva i cvate samo kada je natopljena krvlju." Nije li u pravu? Shvatimo ovo kao sumrak, ili ti ga početak noći, početak kraja. Nastavit ću drugom prilikom, jer treba razmisliti i o ovome malome što je izrečeno. Biti će prilike za tamu, ali i za svjetlo i nadu.
- 00:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Ukratko, to su moje vizije, snovi, a ponekad misli. Ne treba to shvaćati ozbiljno osim u mojem svijetu, no on sigurno neće pobjeći iz moje glave. Iako...možda bi i to bilo u redu.

Linkovi

Prijateljski blogovi

Ova pjesma me podsjeća na mene nekada, kao da je za mene pisana, a tu je recitacija i interpretacija Rade Šerbedžije koju možete skinuti

  • SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

    Kako je teško biti slab,
    kako je teško biti sam,
    i biti star, a biti mlad!

    I biti slab, i nemoćan,
    i sam bez igdje ikoga,
    i nemiran, i očajan.

    I gaziti po cestama,
    i biti gažen u blatu,
    bez sjaja zvijezde na nebu.

    Bez sjaja zvijezde udesa,
    što sijaše nad kolijevkom,
    sa dugama i varkama.

    - O Bože, Bože, sjeti se
    svih obećanja blistavih
    što si ih meni zadao.

    O Bože, Bože, sjeti se
    i ljubav, i pobjede
    i lovora, i darova.

    I znaj da Sin tvoj putuje
    dolinom svijeta turobnom
    po trnju i po kamenju,

    od nemila do nedraga,
    i noge su mu krvave,
    i srce mu je ranjeno.

    I kosti su mu umorne,
    i duša mu je žalosna
    i on je sam i napušten.

    I nema sestre ni brata,
    i nema oca ni majke,
    i nema drage ni druga.

    I nema nigdje nikoga
    do igle drača u srcu
    i plamena na rukama.

    I sam i samcat putuje
    pod zatvorenom plaveti,
    pred zamračenom pučinom,

    i komu da se potuži?
    Ta njega niko ne sluša,
    ni braća koja lutaju.

    O Bože, žeže tvoja riječ
    i tijesno joj je u grlu,
    i željna je da zavapi.

    Ta besjeda je lomača
    i dužan sam je viknuti,
    ili cu glavnjom planuti.

    Pa nek sam krijes na brdima,
    pa nek sam dah u plamenu,
    kad nisam krik sa krovova!

    O Bože, tek da dovrši
    pečalno ovo lutanje
    pod svodom koji ne čuje.

    Jer meni treba moćna rijec,
    jer meni treba odgovor,
    i ljubav, ili sveta smrt.

    Gorak je vijenac pelina,
    mračan je kalež otrova,
    ja vapim žarki ilinstak.

    Jer mi je mučno biti slab,
    jer mi je mučno biti sam-
    (kad bih mogao biti jak,

    kad bih mogao biti drag)-
    no mučno je, najmučnije
    biti vec star, a tako mlad!

    recitacija Rade Šerbedžije