Svjetionici u noći

utorak, 09.05.2006.

Gospodo, vrijeme je...

Eto, odlučio sam i ja započeti s radom na svom blogu. Koliko je to bilo pametno, to ćemo tek vidjeti. Ja se uvijek nadam najboljem. Malo sam razgovarao sa svojim prijateljima i shvatio da gotovo svatko ima svoj blog. Iako mi na početko nije bilo jasno zašto, shvatio sam i to, uvidio u čemu se skriva ljepota, i užas objavljivanja najintimnijih misli.
Bit će tu svega i svačega, doslovno. Izljeva mojih misli (tko zna kakvih), vizija i ponajprije snova. Otvorit ću za sve Vas svoje srce, a Vi iz njega uzmite štogod vam treba. Možda savjet ili tek pokoja malena utjeha. No ne zavaravajte se, nisam ja Vaš dušebrižnik, a i na kraju ovaj svjetionik koji uzimam kao motiv je svjetionik koji je građen za mene... A zašto, pitate se? Zato jer mi se čini da se mijenjem, odlazim na put na koji su mnogi otišli i nikada se nisu vratili. Koliko se god to možda čudnim činilo, ja, ne biste vjerovali, STARIM! I to mi se uopće ne sviđa. Pa neka barem za ovom mladošću, koja je na umoru, ostane neki znamen, ili pokoja mrvica kruha (sjetite se, ima jedna bajka). Za kraj ovog uvoda želim navesti jedan citat.

"Uzaludni su svjetionici u noći ako ih ne vidimo i ne poznamo puta"

- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Ukratko, to su moje vizije, snovi, a ponekad misli. Ne treba to shvaćati ozbiljno osim u mojem svijetu, no on sigurno neće pobjeći iz moje glave. Iako...možda bi i to bilo u redu.

Linkovi

Prijateljski blogovi

Ova pjesma me podsjeća na mene nekada, kao da je za mene pisana, a tu je recitacija i interpretacija Rade Šerbedžije koju možete skinuti

  • SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

    Kako je teško biti slab,
    kako je teško biti sam,
    i biti star, a biti mlad!

    I biti slab, i nemoćan,
    i sam bez igdje ikoga,
    i nemiran, i očajan.

    I gaziti po cestama,
    i biti gažen u blatu,
    bez sjaja zvijezde na nebu.

    Bez sjaja zvijezde udesa,
    što sijaše nad kolijevkom,
    sa dugama i varkama.

    - O Bože, Bože, sjeti se
    svih obećanja blistavih
    što si ih meni zadao.

    O Bože, Bože, sjeti se
    i ljubav, i pobjede
    i lovora, i darova.

    I znaj da Sin tvoj putuje
    dolinom svijeta turobnom
    po trnju i po kamenju,

    od nemila do nedraga,
    i noge su mu krvave,
    i srce mu je ranjeno.

    I kosti su mu umorne,
    i duša mu je žalosna
    i on je sam i napušten.

    I nema sestre ni brata,
    i nema oca ni majke,
    i nema drage ni druga.

    I nema nigdje nikoga
    do igle drača u srcu
    i plamena na rukama.

    I sam i samcat putuje
    pod zatvorenom plaveti,
    pred zamračenom pučinom,

    i komu da se potuži?
    Ta njega niko ne sluša,
    ni braća koja lutaju.

    O Bože, žeže tvoja riječ
    i tijesno joj je u grlu,
    i željna je da zavapi.

    Ta besjeda je lomača
    i dužan sam je viknuti,
    ili cu glavnjom planuti.

    Pa nek sam krijes na brdima,
    pa nek sam dah u plamenu,
    kad nisam krik sa krovova!

    O Bože, tek da dovrši
    pečalno ovo lutanje
    pod svodom koji ne čuje.

    Jer meni treba moćna rijec,
    jer meni treba odgovor,
    i ljubav, ili sveta smrt.

    Gorak je vijenac pelina,
    mračan je kalež otrova,
    ja vapim žarki ilinstak.

    Jer mi je mučno biti slab,
    jer mi je mučno biti sam-
    (kad bih mogao biti jak,

    kad bih mogao biti drag)-
    no mučno je, najmučnije
    biti vec star, a tako mlad!

    recitacija Rade Šerbedžije