Znaš ono, kad se ka dite veseliš litu iz razloga jer nema škole, praznici počinju. Pa se veseliš jer je puno više igre, druženja s prijateljima. Onda se veseliš jer dozriva voće, toliko voća, da se izguštaš za cilu godinu… Ja san se ovom zadnjem jedno vrime najviše veselio. Ma nije na lanterni bilo voća, kao šta je bilo povrća u vrtlu, ali bilo je nekih slučajnih voćaka, čije smo plodove znali ponekad ubrati.
S mamom sam često znao ići po otoku, jer je ona znala di se nalazi ta jedina pitoma smokva, odakle smo liti znali ponekad ubrat dvi-tri šake plodova. Uvik me upozoravala na mliko iz smokve, koje ne smin dirat rukom, pa trljat onda oči, tako da sam na to pazio. Zanima me baš je li ta smokva na Sv. Andriji i danas živa. Onda se sićam i jednog šipka, kojeg smo znali prid kraj lita posjetit i ubrat kojega, ali nije tada bio velik, pa niti nije bilo šipaka Bog zna koliko. Lako je na selu ubrat iz vrtla ili s njive, a i u gradu otić na pijacu, pa kupit voća, ali tamo je nama svako to stablo bilo interesantno, pa smo ga zato i čuvali.
Bile su kraj kuće i dvi murve; s južne strane crna murva (=zbog boje ploda), a sa sjeverne bila. O njima isto ima jedna priča, pa ću drugi put, ali stvarno, njih sam znao jesti dosta. Sinoć sam se sitija murve, kad sam jednu vidio u svom kvartu di živim, pa sam je probao, nakon toliko godina… naravno da okus ponekad može pobuditi jednako sjećanje kao i pogled, njuh ili zvuk…
Nevjerojatno, ali prije neki dan sitija san se i kapara. Vidija sam da rastu iz jednog zida, u Splitu, u Dioklecijanovoj palači. Kapare smo liti brali, pa ih konzervirali i skupo prodavali (i o njima drugi put).
Ali rogača je na Sv. Andriji bome bilo! A šta možeš s rogačima? Zdravi su (navodno), a niko neće da ih jede, svejedno, brali smo ih i poklanjali ljudima koji su ih "volili". Sićam se da sam dosta godina posli toga, sa sestrom iša u maškare, po harač, s kojim su dica (ako su uporna dovoljno) mogla dobro živit (lova, slatkiši i sl.) pa i koji tjedan. I otvori nama jedna baba i veli: evo dico, sačekajte i puf, puna kesa rogača! Pomislio sam – sve se vraća, sve se plaća ;) Ali sinoć, kad sam okusio onu murvu, zaželija san se i rogača i kapara… Ajde, bar će smokve skoro…
