Šaputanja jedne kapi

nedjelja, 24.05.2015.

U noći

„KAMO MORAMO IĆI... MI KOJI LUTAMO OVOM PUSTOPOLJINOM TRAŽEĆI BOLJU STRANU SEBE?“
Prvi Povjesničar

Nogama bosim tiho trči besciljno..
Mjesec žuti obasjava joj put. Kamo je krenula, nije sigurna, samo osjeća da treba ići..
Osjeća svoju Bit kako je vuče u tihu, besanu noć punu nade.
Mokra trava miluje joj noge bose, nije sigurna kuda ju nose.

Bježi iz okvira postavljenih od ko zna koga ko zna otkad, okova prenošenih s generacije na generaciju. Traži izgubljenu, uzetu slobodu Duše koja se samo želi iskusiti, spoznati.
Nije više mogla izdržati težak pritisak svakodnevnice i rutine, osjećala se kao divlji konj zatočen tamnom ogradom ograničenosti, kao ptica podrezanih krila...
Suze su joj mile lice češće nego joj je osmijeh milovao obraz.
Trči u nepoznato, želi osjetiti Sebe, spoznati slobodu izražavanja koja zove, osjetiti oslobođenje ropstva ograničenosti.
Dugo je tražila potporu i razmijevanje u očima onih još uvijek uljuljanih u krletci straha..

Da li je ona u krivu? Da li je nezahvalna jer želi drugačije, potpunije postojanje?
Osjeća se kao cvijet nezaliven, kao cvijet zatvoren koji čeka da se otvori i zasja svojom puninom i svjetlošću, svojom Biti.
Zna da postoji netko ko razumije, netko ko isto jeca iznutra, tko želi skinuti oklop satkan od strahova vlastitog ega i tuđih patnji.. Oklop koji dodirnuli su deseci prstiju ostavljajući svoj gorki otisak.

Tapka na rubu litice samospoznaje, nogu bosih, već promrzlih, s osmijehom koji odaje oslobođenje od okova nesvjesnosti i dugog sna.
Sama stoji, ali osjeća da nije sama. Osjeća budnost prirode i Univerzuma koji ju svojom Ljubavlju obavija. Ta je Ljubav uvijek bila tu, Jest i uvijek će Biti, samo ju treba osvijestiti.
U tami njena Bit svijetli jače od Sunca, jeka otkucaja njenog srca sretno odzvanja u noći.
Pronašla je Sebe! Oslobodila se..

24.05.2015. u 00:20 • 1 Komentara • Print • #

subota, 23.05.2015.

Dvoje

Dvoje, kao jedno , na klupici sjede,
Drže se za ruke, gledaju nekamo u daljinu,
Naborana lica, kose im od zuba vremena sijede.

Osjećaju puninu u srcima, prošli su zajedno sve
Trenutke lijepe, ali i trnovite.
Svirali su zajedno na harfi Života,
Probirali žice, ne znajući što ih sljedeće čeka
Da li uloga lijepa ili teška neka?

Probirali su hrabro, svirali melodiju Života,
smijali se ili plakali na kraju svake priče,
i dopustili smiješnoj strani Života da ih svakog dana dotiče.
Jednostavno su Bili, jednostavno Jesu.

I dalje sjede na klupici, srca dva, duše dvije
Drže se za ruke, beskrajno zaljubljene..

23.05.2015. u 16:11 • 5 Komentara • Print • #

nedjelja, 10.05.2015.

Dva svijeta

Trenutno trebam Tišinu... Ući u svoje dvore već neko vrijeme duboko uspavane i istovremeno široko otvorene.
Želim utišati um, smiriti titraje nedorečenih emocija koje mi protresaju tijelo i zakapaju Duh..

Duboko dišem, gledam u prazno, nisam više sigurna gdje sam... Kao da sam istovremeno u dva svijeta.
Očima gledam ovaj fizički svijet, prstima dodirujem fizičke tvorevine istovremeno osjećajući njihovu energiju, njihovu Bit.
Gledam u nebo i vidim prekrasne oblake, ali i sitne titrajuće točkice od svjetla kako radosno skakuću pred mojim očima.
Dva svijeta..

Osjećam neobičnu smirenost, sve je kako treba biti. Tapkam u duhovnom Domu istovremeno budna u fizičkom.
Predosjećam da će se nešto dogoditi i taj osjećaj izaziva Mir jer tako treba biti, ali Umu nejasan izaziva uznemirujuće trnce i napetost po cijelom fizičkom tijelu.
Želim odabrati smirenost i Jasnoću, osjećam kako me preplavljuje..
Ali onda u nekom nejasnom trenutku, strah potaknut nerazumijevanjem Uma prožima me.

Vodi se bitka dvaju svjetova u meni. Što misliti, da li misliti - da li dopustiti mislima da preuzmu, mislima koje se samo pretaču po površini ovog svijeta plivajući u nejasnom?
Ono što je spoznato daleko je od razumijevanja uma, daleko od njegovih fizičkih osjetila.

Kada zatvorim oči, istovremeno sam kod kuće, plivam u prekrasnim bojama Ljubavi.. Željela bi da taj osjećaj potraje..
Osjećam se kao cvijet koji raste unatoč vjetru i oluji hraneći se sunčevom energijom iako ju ne vidi od magle koju vjetar diže. Zna da je tu..

Tišina, oslobođena od misli i emocija. U toj Tišini Jesam..

10.05.2015. u 15:19 • 6 Komentara • Print • #

utorak, 05.05.2015.

Tisuću cvjetova

Tisuću cvjetova počiva na dlanu Zemlje,
Tisuću cvjetova sniva na Dahu svjetlosti..
Tisuću cvjetova naizgled istih, ali ipak jedinstvenih stoji...
Tisuću cvjetova njiše se u ritmu Života i povija pod zamahom kapljica kiše..
Čvrsto i duboko ukorijenjeni teže k Suncu, dižu svoje latice visoko...
Tek poneki bude otrgnut silom vjetrova i oluja,
Tek poneki okusi ljepotu nebeskih visina, tek poneki gleda svijet ispod mekih oblaka
I bude odnešen u druge svjetove, među nove cvjetove...
Nit svoje Biti ostavlja na novom mjestu, ponovno se ukorjenjuje..
Tisuću listova jednog drveta, tisuću drugog do njega stoji,
dodiruju se tek oni na vrhovima,
dok ostali halapljivo se pružaju jedni prema drugima...
Zrele tako i rastu budeći se, veselo se njišu na vjetru stvarajući tako ples miline oku,
zvuk uspavanke uhu...
Vjetar je jedan, ali sadržan od više njih..
Od više povjetaraca koji su ga satkali u vjetar na Putu buđenja kroz ples,
U prolazu tek dodirujući svaki list, tek poneki cvijet, stvarajući tako Novi svijet...

05.05.2015. u 20:30 • 4 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31