|
anatomija pogrešaka otkriva se cijelim tijelom rekao je sjedobradi bog talasajući močvaru. ni to nije rekao meni, pa mi je najlakše okrenuti glavu da ne vidim kako riječi ping pong odskakuju od zidova. pravila sam se da praznim pepeljaru i stresla se nad sobom kao ono kad nam mačke prekoračuju preko grobova zajeban algoritam, nastavlja on, i kad stvar izokreneš naopačke dobivaš samo centar pogreške da, mislim u sebi, pedalj ispod želuca tugu grudvu zaspale životinje sklupčane pod kožom i banalno je sasvim, reći nešto kao krug je savršeno beskonačan u svim smjerovima svijeta, zaobljen kao koncentričnost plodnog trbuha Zemlje, bremenit kao ljubav u jutrima prije obilnih kiša, velik kao strah skriven iza vrata dječjih ormara možda za bogove ja znam da možeš uprijeti koliko hoćeš, ali krug ne ide nikad više do kraja i nikad otpočetka u cikličnosti se mora uvijek zaobići oštre bridove za nasukavanje, kaže bog dok upravo centrira probijanje opne vlastitog straha do samog središta daleko van mog fokusa jebiga, stari, sve što shvaćam je da je sve oko mene kružno i ja u sredini nalik shematskom prikazu mjehura od sapunice. |