svilska

u sivu vodu – uranjaš prste

u okvir slike – polja bršljana

naborava dodir – zaborav

na tamjan – pepeo

na kamen – njihalo

na stolove – zlato, olovo

lomiš fraktale – slova – pitanja



Luftinšpektore,

dan je razvučen kao elastična vrpca što sputava kose djevojaka
otkad greškom posušismo vrbike za plantaže djeteline,
impregniram skice, razlamam sol od kruha, kruh od sira,

djelomično.

«Ajde, upadaj. Ti si platio kavu, ja vozim!».


Još uvijek izgleda preplašeno, i to me počinje živcirati. Pa što sam ja? Žderačica muškaraca? Gleda me kao da mi ostaci zadnjeg još vise na bradi. Hajde, srećo, emancipiraj se, JA vozim.



Drži kvaku auta sa dva prsta. Ne sjećam se da li je i kavu pio tako da mu je onaj mali stršio u zraku, onako, kao antena za snobove. Ziher preko toga može emitirat samo klasičnu glazbu. Dobro je da ne idemo njegovim autom, ovako je pod kontrolom. On je seksualni objekt. Mogla bih ga nabiti na haubu i poševiti u prvom mračnom haustoru gdje ne daju kazne za parkiranje. Mogu li to žene? Mislim onako, čisto praktično?



Sjedi pored mene i tapka po vlastitim koljenima. Pustit ću neku muziku tako da tapkanje dobije smisao, možda se opusti malo. Mislim, imam i ja koljena, stvarno me smeta što nikako da to primjeti. Iako! Što ja sad hoću? Ovo je bila kava. Ka – va. Kao takva, ne implicira nikakve daljnje poteze. Pijem kavu i sa Marinom, i sa Tamarom, čak i sa Josipom-Indolentnim, pa ne očekujem da će mi tapšati koljena, kupovati mi ruže ili sačuvajbože da ću ih poslije voditi doma. Njega bi. Baš ovakvog, preplašenog, nedefiniranog, podložnog, manipulirala bih ga dok ne svisne. Kakav plastelin za ostavit svoje otiske! Izgleda, povampirila sam se u zadnje vrijeme, i uopće me savjest zbog toga ne grize. Valjda je normalno povremeno imati nagone za dominiranjem, da bi se samom sebi dokazalo da nisi najsitnija riba hranidbenog lanca. Šefica me jebe već danima, Marko se ne javlja ni pod razno, stara me pili da je vrijeme da se sredim, režije redovito stižu na naplatu. Bolje da njega poševim bezočno, nego da kasnije ugnjetavam klince po dječjim igralištima.



Jedino, ukočio mi se frajer nešto. Možda bi plastelinčić trebalo malo zagrijati i smekšati. Dodati malo gasa, take-him-to-the-ride!



Tako, sad u 4., pa u 5. Cesta je prazna, ravna, nigdje nikog, a i nije prvi put da ovo radim. Marko bi na zavojima zavijao kao vuk, a kasnije mi satima probijao maternicu.



Da vidimo kako se snalazi sa punim crtama i pravim kutevima. Još bolje, muzika do daske.



Ja bih na ovo dobila erekciju, majkemi!



Iako, sumnjam baš da se zbog toga drži kao da je metlu progutao. Sve mu se vilica nešto objesila, priljepio se za sjedalo.



Još par lupinga i slijećemo, što ako ga infarkt razvali dok je u mom autu? Niš od ševe, čini mi se, ubila ga akceleracija. Okej, dosta je, vozim ga doma.



Točnije, katapultiram ga ravno van. Kaže on meni: «Opasno je.». Kaže on meni: «Ne uzbuđuje me baš.» Usro se ko grlica. Impotentan je, eto što je. Mogla sam to odmah znati, po načinu kako je držao šalicu za kavu. I koji to muškarac više kupuje ruže? Pa ne misli valjda da ću mu poeziju pisat? Trebala sam jače gas stisnut.



I time da ja ulubljujem vlastite haube?



Arrivederci, Roma!



Ali kladim se da mu se digao.

Danas izgleda bolje nego zadnji put. Zadnji put je bio sav neki… zasran, hehe. Pravio se važan, a ne stoji mu. Kao ono, JA sam napravio toliko i toliko ugovora, koja sam JA faca, oh, kako JA dobro dovlačim u spilju. Ma da, baš. Zijevala sam pol sata, a onda zbrisala doma. Ubio mi libido svojim činovničkim pričama na 2 mjeseca unaprijed, uz izazivanje migrena.
Ali, danas je bolji. Iako je šutljiviji, nekako zamišljen. Fakat smo mi žene zajebane, ziher me zadnji put pokušavao skuhati i zatim pričepiti negdje uza zid, pa mi je sve to skupa išlo na živce. A vidi ga danas, sav stuljen, a ja bih mu ovako nad kavom najradije ponudila cice na utjehu, onako, kao, majčinski. Da mi trlja bradavice nosom. Švrljala mu rukama po kosi, odvezivala kravatu, skidala mu cipele. Uopće ne izgleda zainteresiran za ono što mu govorim. Samo nešto mrmlja i klima glavom. Odsutan je sasvim, a opet, promatra me. Dekolte, vrat, usne, ruke. Ocjenjuje me, a ja bih mu najradije izmedju tih njegovih mrmljanja uvalila jezik, pa otkopčala šlic. Jezik, pa šlic. Jezik u šlic. Vic.
Bih. Ako se ne bi otimao. Mora da bi bila grozna scena da se spustim tako nisko do njegovog šlica, a on se otme. I pobjegne. Možda me uhvati u križima, nisam ni ja više u nekoj formi. Dobro, možda ovo nije smiješno.
Kad sam se zadnji put ševila? Pred tri, četiri mjeseca? Koji je datum danas, što ako su mi plodni dani? Ona zadnja menga mi je bila grozna, dva paketa uložaka sam sredila u par dana. Mislim da mi fali nekih vitamina. Ako ovako nastavim, sva ću se osušit. Možda mi otpadne maternica, i neću moći imati djece, hehe. Nije baš da ih sad želim… što bi s klincima, taman mi je na poslu krenulo.
A što ako se poševimo, i pobjegne mu neki bijesni oplođivač moje jadne jajne stanice i napravimo novog malog činovničića ili tak neku biljku? Mislim da bi on zbrisao. A možda je i stvarno sposoban dovlačiti u spilju. Za klinca ne bih išla na nekog tko može osigurat manje od dva-tri mamuta tjedno.
Mislila sam da je moj biološki sat već odgulio svoje, da sam nagon uspješno gurnula pod tepih, sve dok se onaj dan nisam ulovila kako u trgovini gotovo instinktivno njuškam dječje pudere i šampone. Kad sam shvatila što radim, toliko me radikalno opalila depra, da sam si htjela dat podvezivat jajnike. Treba provjerit datume.
Trebalo bi provjerit i zašto je prekinuo s onom malom, tko zna, možda je neki patološki primjerak. Serijski ubojica koji davi maminim bijelim soknama, frik koji pere ruke 100 puta dnevno i slaže ručnike na crtu, a ako mu poremetiš redoslijed umlati te čekićem za šnicle, opsesivni varač i flerter. Dobro, ovo zadnje izgleda da nije, dost je da ga ovako slušam kako priča o svojoj bivšoj, pa da vidim da joj je vesla sisal. Iako, vidi ga kako odmjerava konobaricu. Nadam se da neće dugo, mala izgledom odgovara zanimanju. Kladim se da ima tigraste gaćice. Nadam se da ga ja ne privlačim zato što pada na taj tip. Ako ga privlačim. Ako ga ne privlačim, potrudit ću se. Treba se nagnuti malo prema naprijed.
Nego, što reći muškarcu koji vam na oči-u-oči sastanku priča o svojoj bivšoj, i to takve žalopojke da vam dođe da mu kažete da bi mu bolje bilo da je bio u azilu za pse, nego sa tom aždajom? Ma, sere, znam ja već te tipove, negdje je zajebao i sad se naglas pravda da umanji vlastitu savjest. Promijenit ću ja temu, pričat o, štajaznam, cvijeću. Ajde da vidimo koliko smo romantični i senzibilni. Mislim da mi treba već nešto romantično i senzibilno. Neki sa mekim usnama koji će me lizati satima, ljubiti mi trbuh, ulaziti tako sporo da ću se poželjeti nabiti na njega dok ne zaboli. Zadnji seks je bio koma. I prvi seks je koma. Prvi seks je uvijek koma. Najgore je kad je prvi seks koji je koma ujedno i zadnji seks koji je koma. Dosta mi je koma seksova. A ovaj izgleda tako umiljato i nježno da bi se vrijedilo potrudit. Moram se više smješkati.
Koji je majčinski kurac to u nama ženama da bi ovakve luzere išle spašavati od usranog svijeta, zavlačile se s njima pod dekicu i lijepile im glavu na svoje meke grudi prije nego što zaspu... nadam se nakon nekog našeg petog – šestog orgazma koji je posljedica požrtvovnog vođenja ljubavi, a ne jebanja? Koje sranje od stava, haha.
Dobro da sam se otuširala, mislim da bi ovo moglo završiti u akciji. Kupuje mi ružu. Ne volim ruže, ali već dugo mi nitko nije kupio ružu. Da li sam ja laka ženska zato što se vlažim na tipa koji mi kupuje ružu? Ali prestara sam već za igranje odbijanja. Treba njih provjeriti što prije. Što ako se zaljubim u nekog sa pimpekom od 7 centimetara, što ako je totalni antitalenat, što ako mu religija brani odnose sa svim bićima, stvarima i pojavama?
Ako odemo kod mene u stan, moramo u dnevnom boravku, u spavaćoj sobi sam ostavila veš.
Fakat, prvi seks je uvijek katastrofa, platim kave pa idemo. Opa, on plaća kave. Sad ću se još i osjećat dužna.
Ako bude loše, možda je vrijeme da si nabavim mačku.