svilska

četvrtak, 30.06.2005.

po-ludnevno



Ponekad ih ne primjetim kada prođu pored mene. Samo nagovještaji osoba: odijela, cipele, svilene suknje, aktovke. Kosa. Oči. Ruke. Dijelovi ljudi porazbacani nasumično po mjestima kojima prolazim, zastali trenutačno u fokusu, centrirani.

Kiosk. Tramvaj. Hodnici.

20, 30, 50 koraka, od jednog nečeg do drugog nečeg.

Fragmenti.





Tako, usput

Zavučem prste

Pod zidove

Oblikujem

Sjene



Da je hladnije

Bila bih

Vladarica

Ledenih kipova



Da je toplije

Bila bih

Graditeljica

Ciglenih čardaka



Ovako, usput

Ni na nebu

Ni na zemlji

Prstima

Oblikujem

Sjene






Stan je prazan kao jutra u prosincu. Cipele ostavljam pod krevetom. Pokrivam se preko glave, u sobi još odzvanja ulica. Poželim ti čuti disanje, kao kad subotom prijepodne razbije nakupine praznine pod prozorom. I da odigram osmijeh pod vlažnom mekoćom tvog jezika.



- 13:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>