|
Čekala sam večeras, tiha Na prozorima slikala pastele Na zidovima hladila dlanove Na kalendaru precrtala datume Voda je bila bistra i mirna Položaj zvijezda postojan Pred ulaznim vratima ucrtani Smjerovi puta Ali, nešto se događa Krenulo je, osjećam: Reći ću si kad prođe oko oluje: "Hodala si tad po žici za aplauz publike Iznad staklenog grada sklonog krhotinama Sa svilenim kišobranom za igru ravnoteže Lagana, blijeda, nijema , mirna Nesvjesna tek niklog grča iščekivanja, Sa instinktom svih malih životinjica." Ne bojim se. Ako se desi da te zavolim Razuzdat ću divlje konje riječi Tek tad ću Bijela polja bojat u crveno |