Čekala sam večeras, tiha
Na prozorima slikala pastele
Na zidovima hladila dlanove
Na kalendaru precrtala datume
Voda je bila bistra i mirna
Položaj zvijezda postojan
Pred ulaznim vratima ucrtani
Smjerovi puta
Ali, nešto se događa
Krenulo je, osjećam:
Reći ću si kad prođe oko oluje:
"Hodala si tad po žici za aplauz publike
Iznad staklenog grada sklonog krhotinama
Sa svilenim kišobranom za igru ravnoteže
Lagana, blijeda, nijema , mirna
Nesvjesna tek niklog grča iščekivanja,
Sa instinktom svih malih životinjica."
Ne bojim se.
Ako se desi da te zavolim
Razuzdat ću divlje konje riječi
Tek tad ću
Bijela polja bojat u crveno
Post je objavljen 13.12.2004. u 04:54 sati.