|
Dragi M.
... Noćas nisam pratila tramvaje. Nevoljko, ali priznajem: Odavno već želim nešto toplo. Danas su ljudi na ulicama U male žardinjere posadili drveće Uplašila sam se što će se desiti Kad naraste: Korijeni znaju biti ogromni. A na putu do stana sam postala nježna I došavši, dugo nisam palila svjetlo Niti sam gledala na sat. Sviđalo mi se misliti da ćeš biti tu Pa ćeš mi reći da kad sam sretna Jesam baš kao dijete (tada me najviše voliš) staviti glavu na moj trbuh (to nije tijelo koje sad dijelim sa ljubavnicima) u sobi će zamirisati jug i oprani stolnjaci sa terase za goste smijat ću se kako izgovaraš «courvoisier» i «madmoiselle» a moja plava haljina na podu postat će jezero. Sviđalo mi se, ali Kad te idući put sretnem, Možemo se praviti da se ne poznamo. |