Dragi M.
...
Noćas nisam pratila tramvaje.
Nevoljko, ali priznajem:
Odavno već želim nešto toplo.
Danas su ljudi na ulicama
U male žardinjere posadili drveće
Uplašila sam se što će se desiti
Kad naraste:
Korijeni znaju biti ogromni.
A na putu do stana sam postala nježna
I došavši,
dugo nisam palila svjetlo
Niti sam gledala na sat.
Sviđalo mi se misliti da ćeš biti tu
Pa ćeš mi reći da kad sam sretna
Jesam baš kao dijete
(tada me najviše voliš)
staviti glavu na moj trbuh
(to nije tijelo koje sad
dijelim sa ljubavnicima)
u sobi će zamirisati jug
i oprani stolnjaci sa terase za goste
smijat ću se kako izgovaraš
«courvoisier» i «madmoiselle»
a moja plava haljina na podu
postat će jezero.
Sviđalo mi se, ali
Kad te idući put sretnem,
Možemo se praviti da se ne poznamo.
Post je objavljen 11.12.2004. u 02:29 sati.