|
Onu večer kad je susjeda S. M. Na balkonu sa krizantemama Pospremala sve svoje ptice u krletke I zvuk tramvaja je postajao Glasniji od njihova pjeva Ja sam pokrivala lice rukama (nikad ih nisam imala dovoljno) Tada si palio i gasio svjetla: «Igranje Boga čini Svijet plodnijim» -govorio si sa visine Oštra rezonancija tvog glasa U meni je razarala cjelinu Koja je činila zemlju i vodu istima A ti si, baš kao čovjek Zatvorio vrata da se ne čuje (čula sam!) Možda si me tad stvorio Naučenu da strah uvijek Nastaje na poznatim mjestima Svako jutro budim se druga. |