Onu večer kad je susjeda S. M.
Na balkonu sa krizantemama
Pospremala sve svoje ptice u krletke
I zvuk tramvaja je postajao
Glasniji od njihova pjeva
Ja sam pokrivala lice rukama
(nikad ih nisam imala dovoljno)
Tada si palio i gasio svjetla:
«Igranje Boga čini Svijet plodnijim»
-govorio si sa visine
Oštra rezonancija tvog glasa
U meni je razarala cjelinu
Koja je činila zemlju i vodu istima
A ti si, baš kao čovjek
Zatvorio vrata da se ne čuje
(čula sam!)
Možda si me tad stvorio
Naučenu da strah uvijek
Nastaje na poznatim mjestima
Svako jutro budim se druga.
Post je objavljen 11.12.2004. u 02:25 sati.