PD SV.ILIJA OREBIĆ

Proteklog vikenda smo ugostili 14 naših prijatelja planinara iz PD Spivnik iz Blata
uz nesebičnu pomoć našeg dragog člana Nikole Lušića iz Kune bez čije bi
pomoći sve palo u vodu. Najprije smo posjetili ,,resctricted area,,
na brdu Rota poviše Kune. Uz prekrasan pogled prema jugu- potomskom polju;
zapadno prema Korčuli, Lumbardi i našem Iliji; istočno prema Osobljavi, Sreseru
i Dračama te duboko u Malo more prema Malom Stonu a posebno prekrasnom
pogledu prema Pločama i jedinstvenom ušću Neretve u more. Pogled nam se na
tren, meni malo duže, zaustavio na ogromnoj konstrukciji radara FPS-117 AN
koji je zaslugom našeg društva, uz ostale, maknut sa Svetog Ilije. Doista, vidjevši
sada o kakvom se čelično-betonskom monstrumu radi, dolazimo do zaključka do
kakve bi strašne i dugogodišnje devastacije djevičansko nedirnute prirode na Iliji
došlo a time i direktne ugroze turizma, najprofitabilnije djelatnosti ovog kraja.
Uništavanje krajobraza Orebića i okolice nećemo ni spominjati. Ostavimo se vraga.
Nakon safari ture po razrovanom putu spuštamo se u pitoresknu uvalicu Crkvice.
Prekrasna uvalica, doduše malo unakažena vrlo čudnim arhitektonskim rješenjima
nadobudnih investitora, ipak oduševljava ekipu, posebno privatna(?) prekrasna
kapelica Svetog Roka koja dominira cijelom uvalom uz austrougarski lukobran.
Nakon gradela u dvoru našega Nikole, posjetismo prekrasan perivoj Celestina
Medovića u Kuni s dominantnim spomenikom umjetniku iz ruku velikog Ivana
Meštrovića. Spomenuti valja i oko 300 god stari hrast kao i 600 god čempres.
Nakon Kune zaputismo smo se kroz tunel do Dingača da ekipa nakon Malega
vidi i Velo more. Pred kraj naše druženja smo posjetili crkvu Gospe Karmelske
i obližnju Svetoga Roka o kojoj ćemo nekad malo opširnije. Zadovoljna ekipa,
prepuna dojmova, planira ponovno druženje. Hvala vam dragi blaćani na društvu

Zamolio sam našeg omiljenog i najstarijeg planinara, "Meštra Branka" da napiše
par crta o muflonima koji na Svetom Iliji obitavaju već skoro 40 godina. Tekst
donosim u cijelosti, Meštre hvala Vam!
-------------------------------------------------------------------------------------
SVETI ILIJA - DOM ZLATNIH MUFLONA
Na zapadnom dijelu poluotoka Pelješca izdiže se vrlo visoko, čak do 961 m N/M
brdo Sveti Ilija, te predstavlja impozantan masiv, uzak i visok, koji uvjetuje da
su pojedini predjeli vrlo strmi, nepristupačni i obrasli mediteranskim raslinjem.
Klimu ovog područja obilježavaju blage zime i sušna ljeta s najmanje tri puta
više oborina u najkišnijem mjesecu zimi nego u najsušnijem mjesecu ljeti kada
je količina oborina ispod 40 mm. Prosječna količina oborina ove klimatske zone
iznosi 936 mm,a srednja godišnja temperatura 15,5 C. To je osnovni tip klime
masline.Vegetacijski pokrov, posebno šumske cenoze, karakterizira hrast crnika
(Quercus ilex).Na SZ dijelu poluotoka nalazimo zajednice hrasta crnike i alepskog
bora, hrasta crnike i crnog jasena te istog s mirtom i crnim borom. U sastojinama
hrasta crnike i njenim degradacijskim stadijima nalazimo brojne vrste
mediteranskog drveća i grmlja:oštriku /prnar/, divlju maslinu, planiku, zeleniku,
smrdljiku, tršlju, lovor, lefrinu i dr.(Rauš i ostali 1992.)
Pogodna klima i vegetacija omogućuje na tom području dobre uvjete za obitavanje,
kako autohtone divljači /zec, jarebica kamenjarka/ i predatora:
čaglja, lisice, kune, vrane i dr. pa tako i naseljenih MUFLONA
/1970. g/. Prve jedinke su dopremljene sa Brijuna i to grla u omjeru 3:1 u korist
ženki ( 6ž + 2m ). Zalaganjem pok. Iva Gerice koji je često službeno boravio na
Brijunima mufloni su uneseni u lovište LD Pelisac iz Orebića, a centralni dio tog
lovišta je bio baš Sveti Ilija. Uz pojačanu brigu i nadzor unesena divljač se je dobro
razvijala. Radi očuvanja fonda muflonske divljači zabranjen je svaki lov iznad 350m
N/M (osim uzgojnog odstrijela uz posebna odobrenja), a čak je uz pristanak
tadašnje Općine Korčula data zabrana ispaše stoke također iznad 350m N/M.
To je rezultiralo nesmetanim razvojem fonda muflonske divljači pa je uz povoljne
stanišne uvjete dostignuta brojnost od 300 grla u matičnom fondu.
Ne samo da se populacija uspješno razvijala u pogledu brojnog stanja već su
muška grla postigla trofejnu strukturu zapaženu i u svjetskim razmjerima
(Macanovič 1992.)
Trofeja muflonskih rogova sa područja Sv.Ilije u LD Pelisac od početka odstrela
1977/78 do 1994/95 bilo je 131. Od toga čak 94 trofeja ili 71 % ima jednu od
medalja i to u odnosu zlatna:srebrna: brončana, 62:23:15%.
Već iz tih podataka se muflon nameće kao glavna gospodarska vrsta te je akcija
njegovog naseljavanja na ovo područje bila više nego opravdana.
Usporedba nekih populacija muflona u Hrvatskoj, koje su već ranije predstavljene,
pokazuje da je struktura odstrijeljenjih trofejnih grla najbolja sa Sv. Ilije.
Ne samo da je taj odnos trofeja specifičan u okvirima Hrvatske, već nadmašuje
rezultate iz drugih zemalja koje imaju znatno dužu tradiciju uzgoja muflona i daleko
brojniji matični fond od našeg. Primjerice, odnos trofeja s medaljom u Slovačkoj
na posljednjih 5 izložaba je ZL 23%, SR 21% te 46% BR.
Prema podatcima s kraja 1994, brojno stanje matičnog fonda iznosilo je 80-90 grla.
Ovom drastičnom padu brojnog stanja uzrok su ratne operacije na prostoru Južne
Hrvatske. Od 1996. Ilija je u sastavu državnog lovišta kojim upravljaju Hrvatske
šume te se nadamo da će uz stručno gospodarenje ponovo ostvarit čelnu poziciju
trofeja sa Sv. Ilije

Branimir Njakara Orebić,31.05.2007.

Od 02. do 09. lipnja na Mosoru je održan ljetni tečaj za vodiče Hrvatskog planinarskog saveza.
Petnaest polaznika tečaja okupilo se u planinarskom domu "Umberto Girometta" (868 m), gdje smo proveli sedam nezaboravnih dana. Bilo nas je iz cijele Hrvatske, od Osijeka, preko Zagreba i Istre, Rijeke, Zadra, Splita do Cavtata. Vrlo stručni i iskusni vodiči-instruktori Goran Gabrić i Darko Luš odradili su svoj posao sjajno, uputivši nas u male tajne vodičkog posla. Uz njih na tečaju su nam održali predavaja i Mladen Mužinić poznati instruktor GSS-a, Nada Pekić, dr. Ivana Buklijaš, te Sanja Smodlaka. Evo neke od osnovnih tema o kojima smo slušali predavanja i izvodili vježbe na terenu:
Vodička oprema, meteorologija, logorovanje i bivakiranje, opasnosti u planinama, prehrana, voda i higijena u planinama, zaštita planinske prirode, planinarska organizacija i vodička služba, organizacija izleta, tura i kalkulacije, vodička djelatnost i odgovornost, orijentacija, osnove alpinizma, prva pomoć
osnove spašavanja i GSS, psihologija pojedinca i grupe, kretanje u planini. Posao vodiča je vrlo odgovoran i zahtjevan posao a Vodička služba Hrvatskog planinarskog saveza je stručno osposobljena i dobrovoljno organizirana planinarska služba za sigurno vođenje planinara i drugih građana po planinama u zemlji i inozemstvu u svim godišnjim dobima. U sedam dana tečaja dobili smo mnogo teoretskog i praktičnog znanja koje je prijeko potrebno za vodički posao.
Nažalost planinsku idilu razbila nam je tužna vijest o pogibiji Joška Božića. U srijedu smo se svi spustili u Split na pogreb i komemoraciju te tako odali zadnju počast velikanu hrvatskog planinarstva.

Zahvaljujem Upravi i Predsjedniku društva na potpori za odlazak na tečaj.
Denis B.