PD SV.ILIJA OREBIĆ

Zamolio sam našeg omiljenog i najstarijeg planinara, "Meštra Branka" da napiše
par crta o muflonima koji na Svetom Iliji obitavaju već skoro 40 godina. Tekst
donosim u cijelosti, Meštre hvala Vam!
-------------------------------------------------------------------------------------
SVETI ILIJA - DOM ZLATNIH MUFLONA
Na zapadnom dijelu poluotoka Pelješca izdiže se vrlo visoko, čak do 961 m N/M
brdo Sveti Ilija, te predstavlja impozantan masiv, uzak i visok, koji uvjetuje da
su pojedini predjeli vrlo strmi, nepristupačni i obrasli mediteranskim raslinjem.
Klimu ovog područja obilježavaju blage zime i sušna ljeta s najmanje tri puta
više oborina u najkišnijem mjesecu zimi nego u najsušnijem mjesecu ljeti kada
je količina oborina ispod 40 mm. Prosječna količina oborina ove klimatske zone
iznosi 936 mm,a srednja godišnja temperatura 15,5 C. To je osnovni tip klime
masline.Vegetacijski pokrov, posebno šumske cenoze, karakterizira hrast crnika
(Quercus ilex).Na SZ dijelu poluotoka nalazimo zajednice hrasta crnike i alepskog
bora, hrasta crnike i crnog jasena te istog s mirtom i crnim borom. U sastojinama
hrasta crnike i njenim degradacijskim stadijima nalazimo brojne vrste
mediteranskog drveća i grmlja:oštriku /prnar/, divlju maslinu, planiku, zeleniku,
smrdljiku, tršlju, lovor, lefrinu i dr.(Rauš i ostali 1992.)
Pogodna klima i vegetacija omogućuje na tom području dobre uvjete za obitavanje,
kako autohtone divljači /zec, jarebica kamenjarka/ i predatora:
čaglja, lisice, kune, vrane i dr. pa tako i naseljenih MUFLONA
/1970. g/. Prve jedinke su dopremljene sa Brijuna i to grla u omjeru 3:1 u korist
ženki ( 6ž + 2m ). Zalaganjem pok. Iva Gerice koji je često službeno boravio na
Brijunima mufloni su uneseni u lovište LD Pelisac iz Orebića, a centralni dio tog
lovišta je bio baš Sveti Ilija. Uz pojačanu brigu i nadzor unesena divljač se je dobro
razvijala. Radi očuvanja fonda muflonske divljači zabranjen je svaki lov iznad 350m
N/M (osim uzgojnog odstrijela uz posebna odobrenja), a čak je uz pristanak
tadašnje Općine Korčula data zabrana ispaše stoke također iznad 350m N/M.
To je rezultiralo nesmetanim razvojem fonda muflonske divljači pa je uz povoljne
stanišne uvjete dostignuta brojnost od 300 grla u matičnom fondu.
Ne samo da se populacija uspješno razvijala u pogledu brojnog stanja već su
muška grla postigla trofejnu strukturu zapaženu i u svjetskim razmjerima
(Macanovič 1992.)
Trofeja muflonskih rogova sa područja Sv.Ilije u LD Pelisac od početka odstrela
1977/78 do 1994/95 bilo je 131. Od toga čak 94 trofeja ili 71 % ima jednu od
medalja i to u odnosu zlatna:srebrna: brončana, 62:23:15%.
Već iz tih podataka se muflon nameće kao glavna gospodarska vrsta te je akcija
njegovog naseljavanja na ovo područje bila više nego opravdana.
Usporedba nekih populacija muflona u Hrvatskoj, koje su već ranije predstavljene,
pokazuje da je struktura odstrijeljenjih trofejnih grla najbolja sa Sv. Ilije.
Ne samo da je taj odnos trofeja specifičan u okvirima Hrvatske, već nadmašuje
rezultate iz drugih zemalja koje imaju znatno dužu tradiciju uzgoja muflona i daleko
brojniji matični fond od našeg. Primjerice, odnos trofeja s medaljom u Slovačkoj
na posljednjih 5 izložaba je ZL 23%, SR 21% te 46% BR.
Prema podatcima s kraja 1994, brojno stanje matičnog fonda iznosilo je 80-90 grla.
Ovom drastičnom padu brojnog stanja uzrok su ratne operacije na prostoru Južne
Hrvatske. Od 1996. Ilija je u sastavu državnog lovišta kojim upravljaju Hrvatske
šume te se nadamo da će uz stručno gospodarenje ponovo ostvarit čelnu poziciju
trofeja sa Sv. Ilije

Branimir Njakara Orebić,31.05.2007.