PD SV.ILIJA OREBIĆ

Zaljubljenici u prirodu i njezine fenomene imali su priliku danas u srijedu 29.ožujka oko 12 sati i 25 minuta vidjeti pomrčinu sunca. Nekoliko članova planinarskog društva skupilo se danas upravo sa ciljem promatranja pomrčine i fotografiranja iste, pritom koristeći sofisticiranu opremu koja se posebno koristi za slikavanje ovakvih prirodnih fenomena kao npr. zvijezda, kometa i sl. (oprema constructed by Ive). Inače članovi PD Sv. Ilija konstantno prate ovakve fenomene, tko zna možda jednog dana osnujemo zvjezdarnicu na Iliji! Ups, nismo htili radar, nećemo ni zvjezdarnicu oboje imaju kupolu!

Paval šain nam je poslao dvije super slike.

Ali ste me izgorili!

Pogled na Sv. Iliju

Evo danas lipo vrime, pa mi odlučili poć na Vižanjicu. Pošto je odma zapeklo marčano sunce mi nismo imali kape, pa smo vezali majice na glave. Cijelim putem su nas pratile pčele, Marko i Ive su bili glavni rastjerivači pčela. Malo kasnije našli smo hlad ispod male divlje masline. Kad smo se uputili prema vrhu i Marin je našao poskoka. Iza toga smo se počeli spuštati nazad, ali je Silvana otresla dva-tri puta. Nakon spuštanja došli smo do auta i krenuli u kamp od Ortolia. Kampom smo se spustili do mora. Tamo smo se poigrali i krenuli doma. Bilo nam je super i nezaboravno!
Ive, Marin i Marko.

Malo o jednoj prekrasnoj gljivi koja i nije baš uobičajena na našim prostorima. Njezino stanište je sa sjeverne strane Nove kućice i jugoistočno od Stare kućice i još je ima kraj Radešića blizu Mokala. Zove se sunčanica ili Macrolepiota procera (Scop.ex Fr) Sing.
Ima klobuk 10-30 cm širok, u mladosti okrugao ili jajolik, a na kraju otvoren i na obodu čehav. Listići su gusti,bijeli i mekani dok je stručak 20-40 cm visok, vitak i cilindričan.
Na stručku nosi nježan prsten koji je pokretan gori-doli. Meso je vlaknasto i ugodnog mirisa. Prošle godine se pojavila krajem kolovoza i trajala je periodički do studenog. Izvrsne je kakvoće i upotrebljava se samo klobuk, najbolje pohovan.
Postoji, doduše, i vrlo slična vrsta Macrolepiota rhacodes var.hortensis , koja je blago otrovna i koje nema na našim prostorima. Zabilježena je njezina pojavnost na Sljemenu prije 15-tak godina. Najbolja receta za sunčanice je: znači samo isključivo svježe primjerke očistit bez vode, posolit s obe bande, ne previše zbog eventualnog utjecaja na krvi tlak. Onda ih uvajat u muku (brašno), jaja i mrvice. Pofrigat s obe bande da požuti i malo popaprit.
Eto vam toliko ovi put. Možda čak i osnujemo udrugu gljivara na jesen.

Ivica Trojanović

Dakle, udovica se javlja izrazito ciklički, iako nije utvrđen razlog za to. Čini se da je njihov broj u prirodi uvjetovan brojem nekih vrsta osa, njihovih prirodnih neprijatelja.
Iako posjećujemo Iliju već dugi niz godina, pojavnost udovice je zabilježena tek 2002.god,
tijekom speleološkog kampa naših dragih prijatelja iz SD «Karlovac», kad su isti imali velikih problema sa najezdom udovica. Znali smo ih po danu vidjet i po stotinu a zadnje 2-3 godine ih skoro i nema, iako to ne znači da najezde opet neće biti.
Želim upozoriti posjetitelje našeg dragog Ilije da na njih ne vreba skoro nikakva opasnost.
Prvi i zadnji ugriz, koliko je meni poznato, je zabilježen prije 3 godine u kampu u Vignju, koji je promptnom akcijom liječnika u potpunosti saniran.
Mali plašljivi pauk ugrize isključivo u samoobrani.
Ubod pauka je većinom površan i lagan tako da ga većina bolesnika i ne primjeti. Vrijeme od uboda do pojave prvih simptoma je od 10-60 minuta. Prva bol se javlja u najbližem limfnom čvoru, a mjesto uboda je jedva primjetno. Opće stanje bolesnika ubrzo postaje jako teško tako da bolesnik jedva može hodati i sjediti i vrlo često se baca i valja po podu od bolova.
Karakterističan je izgled lica bolesnika; crveno je i stegnuto u bolnoj grimasi, orošeno znojem s jakom oteklinom kapaka. Računa se da je ta bol jedna od najtežih. Moram upozoriti da se od uboda ne umire skoro nikada i neliječeni bolesnici obično imaju tegobe oko tjedan dok kod onih koji dobiju serum tegobe vrlo brzo nestanu.
Sva živa bića ne pokazuju istu osjetljivost na ubod; čovjek je srednje osjetljiv, kunej puno manje, a deva jako. E pa birajte! Žrnovci (kuneji) su dobrodošli na Iliju.
Pauk od prirodnih neprijatelja ima samo određene vrste osa.
Liječenje uboda je isključivo putem seruma kojeg liječnici u Orebiću uvijek imaju.
Za crticu na kraju, serum protiv uboda crne udovice je jedan od najdjelotvornijh seruma tako
da ............. nema straha!!!

Ivica Trojanović

Korištena literatura: Zvonimir Maretić «Naše otrovne životinje i bilje» i moja glava.

Pošto se već više puta kroz priču o našem Sv.Iliji provlačila priča i o crnim udovicama, red je da nešto i napišemo o tom fascinantnom biću.
Uz zmije i škorpione, tako i paukove (Araneida) bije glas jako otrovnih bića. Poznato je oko 30.000 vrsta paukova iako je vrlo malo njih istinski opasno.
Paukovi jesu plašljive životinje i mnogi od njih zaista rijetko dolaze u doticaj sa čovjekom, ali opreza nikad dosta, pa tako i u vezi naše udovice koja zaista zna biti itekako opasna.
Rod latrodektusa živi širom svih kontinenata, najviše od tropskog do umjerenog pojasa.
E, ali naša draga udovica, latinski rečeno Latrodectus tredecimguttatus, ili šinjorina sa 13 pufica, je proširena od Bretanje preko Balkana pa sve skoro do Afganistana, pa je tako ima u izobilju, od godine do godine, i na Iliji.
Jarkocrvenih pjega na crnoj podlozi može biti i do 17 ali isto tako su opisani primjerci i bez pjega. Isključivo je otrovna ženka, koja ima tijelo dugo do 1,5 cm, dok bezazleni mužjak ima tijelo do najviše 5 mm. Otrovni aparat čine prednje štipaljke čijim akiviranjem dolazi do pražnjenja otrovnih žlijezda, iako su poznati ugrizi i bez otrovanja.
Otrov pri nižim temperaturama izrazito pokazuje manju toksičnost i prvenstveno je
neurotropan, što bi mi rekli da djeluje prvo na živčani sustav.
Povijest latrodektizma (ujeda udovice) seže daleko u prošlost, još i prije Krista i karakteristično je da se javlja periodički.
Mladi pauci izlaze iz kokona uglavnom u travnju i to iz 150-200 jajašaca skrivenih
negdje u toplom. U početku se hrane kanibalistički. Spolno sazrije već tijekom lipnja, kada dolazi i do oplodnje, ali se muškići nakon toga više i ne viđaju jer udovica nakon sexa proždire mužjaka po čemu je uostalom i dobila ime, iako neki autori kažu da on ugiba od iscrpljenosti. Autor teksta se uvjerio više puta da mužjak jednostavno nestane.
Tijekom srpnja i kolovoza ženka leže jajašca i opreda ih u kokon s jako karakterističnom čvrstom mrežom. Njihova gnijezda su naročito uočljiva oko ognjišta i ograde na Novoj kućici. Po iskustvu, ženka preživi do prosinca i pojavljuje se izrazito ciklički, tako da ih je nekih sezona jako teško uopće i pronaći u prirodi.
Udovica po prirodi nije agresivna i treba biti jako «sretan» za susret s njom.
Ujedi se najčešće dogode tijekom poljoprivrednih radova, naročito oko suhe trave.
Iako živi uglavnom u divljini, mogući su susreti i u posve urbanim sredinama.
Eto toliko za prvi nastavak o našoj dragoj udovici!

Ivica Trojanović

Ljiljan zlatan (Lilium martagon L.) pripada porodici ljiljana (LILIACEAE). Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je od 13. 03. 1970. godine. Uvršten je u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske (objavljena je 2005.). Crvena knjiga upozorava na stanje flore i predlaže mjere koje treba poduzeti kako bi se ona očuvala. Ljiljan zlatan je uvršten u kategoriju osjetljivih vrsta. U bliskoj budućnosti može se naći u kategoriji ugroženih vrsta, tj. onih koje su u opasnosti od izumiranja. Glavni uzrok njegove ugroženosti jesu negativni utjecaji na stanište i sabiranje. Ljiljan zlatan prisutan je u svim hrvatskim makroregijama, osim u kontinentalnim područjima, ali u rijetkim populacijama. Na Pelješcu raste na Sv. Iliji pri većim nadmorskim visinama.
Cvjetovi ljiljana mogu biti bijeli do tamnopurpurni. Imaju poseban miris koji je intenzivniji u večernjim i noćnim satima. Cvjeta u lipnju i srpnju.

Nenad Jasprica

Daleko najbrojnija zmija ljutica u Hrvatskoj je Poskok (Vipera ammodytes) čije je prirodno stanište krš i to od mora do vrhova Dinarida. Dakle, uključeno je i područje Istre i otoka. Na sjeveru dolazi gotovo do Drave, a na Medvednici, Ivanščici i Kalniku žive njihove izolirane populacije. Poskoka je lako prepoznati po napadnom roščiću na vrhu srcolike glave. Odozgo je siv, žut ili smeđ s tamnom cik-cak prugom. Mužjak naraste i do jedan metar u dužinu, a ženka je nešto manja. Vrlo je otrovna zmija. Jednim ugrizom izlučuje 20 miligrama otrova što je dovoljno da ubije 1,000 miševa. Od srpnja do kolovoza izleže pet do petnaest mladih koji su odmah sposobni za ugriz, iako im je otrov slabiji. Obitavalište: suha, kamenita područja s grmljem, aktivan je uglavnom noću, rjeđe danju, čest je uz naselja, zalazi u kuće, stalno boravi na istom mjestu, te se kreće polako. Za ljetnih vrućina i u ranu jesen ovu vrstu često nalazimo na drveću te je tad opasan ne samo za ptice koje vreba u krošnji, već i za ljude. Hrani se prvenstveno glodavcima, a svoj plijen strpljivo čeka da sam dospije do njega. Miševe i voluharice lovi ili čeka uvečer pri čemu koristi osjetilo za precizno određivanje topline predmeta ispred sebe. Sunčajući se sklupčan danju najčešće probavlja večernji obrok.

- Jugomir Marušić
- Robert Fabris
Šaljite nam svoje fotografije na e-mail i mi ćemo ih sa zadovljstvom objaviti!

Super ekipa od dvadesetak duša i ove se je nedjelje popela na Iliju. Dan pun šale, smiha i uživanja u odličnoj hrani i čistom planinskom zraku. Dio ekipe se zaputio u šetnju vrletima ilije, popeli smo se na brdo Pelinovnjak i obašli Poskokovu jamu, Mladenovu jamu i pojila. Drugi dio ekipe na čelu sa meštrom Željom Antunovićem se potrudio spravit ručak, u čemu su uspili i to odlično!
Na kraju po običaju nogomet tj. "gurni-potegni", ali šteta što smo imali vridne žene gori pa je tako poražena ekipa bila pošteđena pranja suđa! Sa osmjehom na licu u sumrak vesela ekipa kreće prema svojim domovima bezbrižno ostavljajući carstvo divljine tovarima..

Njoke su bile famozne, zahvaljujemo se vridnim kuharima i kuharicama!

Oko 1908 god. sagrađen je planinarski put do kućice pri vrhu brda Sv. Ilije. Na visoravni brda, u borovoj šumi sagrađena je i planinska kućica sa gustijernom. Kućica je bila opskrbljena svim osnovnim potrebama, kao štednjakom, stolom, sjedalicama, krevetima, itd.. Povod za ovu izgradnju i nalog za izvršenje bio je taj što je ondašnji nadvojvoda, a kasnije car Karlo, trebao doći u lov na čaglje. Nadvojvoda Karlo je doista i bio došao sa svojom lovačkom i drugom pratnjom. Ostao je samo jedan dan, a da nije dolazio u doticaj sa vlastima niti narodom.
U to vrijeme tj. kada se gradio put za brdo Sv. Ilija, Stipan Lipanović ulovio je u blizini svjetionika SESTRICE ogromnu hobotnicu težine oko 20 kg. Kupili su je radnici koji su gradili kućicu na Sv. Iliji, te je skuhali i pojeli. Očito je da su imali snažne i zdrave zube, a još bolji apetit, jer u mjestu za hobotnicu nije bilo kupca. Njezin izgled posebno je odbijao.

Na 961 metar nadmorske visine, na samom vrhu Sveti Ilija nalaze se ostaci crkve iz 17. stoljeća. Za ovu crkvu Svetog Ilije od Brda piše u vizitaciji biskupa A. Gozze godine 1628. da je župnik, uz druga zaduženja, dužan na godinu održati tri svete mise. Stari Orebićani znali su pripovjedati o procesiji koja je išla svako proljeće na Iliju. Na vrhu bi se skupili ljudi iz Orebića, Podgorja, Vignja, Kućišta, Lovišta, Dube i Vrućice. Tijekom stoljeća crkvu su uništili gromovi i vjetrovi, tako da je danas ostao samo temelj crkve, te je vidljivo uokolo razbacano zidno kamenje. Kip Svetog Ilije danas se čuva u obližnjoj planinarskoj kućici.

Za vrijeme II. svjetskog rata na području oko vrha Sveti Ilija, tadašnje okupatorske snage njemačke vojske imale su nekoliko desetaka bunkera i mitraljezkih gnijezda iz kojih su kontrolirali cijeli Neretvanski i Pelješki kanal, te prelet zrakoplova preko ovog područja.

U posljednjim stoljećima prije Krista, u vrijeme kad su Grci osnivali svoje kolonije na Hvaru i Visu, južnu Dalmaciju naseljavalo je autohtono pučanstvo, danas općenito poznato pod imenom “Iliri”. Jedna takva ilirska zajednica držala je strateški važan zapadni kraj poluotoka Pelješca, prostor koji već više godina sustavno istražuje naša arheološka ekipa.
Prošle godine naša arheološka ekipa usredotočila se na Grad, istaknutu krševitu glavicu koja nadvisuje nakovansku visoravan. Ta prirodno branjena uzvisina bila je središte lokalne ilirske zajednice – njihovo glavno naselje, sjedište lokalnih moćnika te utvrda u koju su se ljudi mogli skloniti prilikom opasnosti. O važnosti ovog mjesta svjedoče deseci kamenih gomila u neposrednoj okolici, podignutih nad grobovima nekadašnjih gospodara Grada i njihovih podanika. Nedaleko je i špilja u kojoj se tada nalazilo svetište. Nju smo proteklih godina temeljito istražili. Zahvaljujući tome, obredi i pogrebni običaji Nakovanskih Ilira prilično su nam dobro poznati, no o njihovom svakodnevnom životu znamo vrlo malo.
Odgovore na pitanja vezana uz ilirsku svakodnevicu valja potražiti ponajprije ondje gdje se živjelo, u naselju na Gradu. To je naselje prilično veliko. Samo njegov središnji dio prostire se na površini od oko 10,000 m2, pa ga se ne može istražiti preko noći. Prošle smo godine započeli istraživanje sustavnim pregledom površine tla. Podijelili smo čitavo nalazište na kvadrate veličine 10 x 10 m, sakupili sve pokretne arheološke nalaze i napravili tlocrt ostataka građevina čiji se obrisi naziru pri površini. Analize samih nalaza i njihovog prostornog rasporeda pružit će nam grubi uvid u to što se, gdje i kada moglo odvijati na Gradu. Uz to će nam omogućiti da procijenimo koliko je nalazište oštećeno i ugroženo te što bi se moglo kriti ispod površine tla. Na rezultatima tih analiza temeljit ćemo planove za nastavak naših arheoloških istraživanja.

Stašo Forenbaher

Slika 1. Opasan sa svih strana strmim stijenama, Grad se poput prirodne tvrđave uzdiže nad nakovanskom visoravni
Slike 2a, 2b, 2c. Pri poslu na Gradu: sustavno prikupljanje i bilježenje arheoloških nalaza
Slika 3. Iz neuglednih ulomaka keramike arheolozi će «iscijediti» mnoštvo zanimljivih podataka

Jedna zanimljiva fotografija našeg Pavla Šaina iz Korčule, vjernog prijatelja prirode i našeg Svetog Ilije.
Dva Pavlova članka sa internet stranice ikorcula.net:

~Paval Šain - Dan čistih planina
~Paval Šain - Radar ipak neće na krov Svetog Ilije

Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS), dobrovoljna je i neprofitna humanitarna služba javnog karaktera. Specijalizirana je za spašavanje s nepristupačnih terena (planinska područja, stijene, speleološki objekti itd.) po teškim vremenskim uvjetima uz stručno znanje i specijaliziranu opremu.
Gorska služba spašavanja u Hrvatskoj brine o sigurnosti građana i gostiju od 1950. godine i to 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Službu čine trenutno najspremniji hrvatski alpinisti, speleolozi te visokogorski planinari i skijaši, koji su posebnom obukom osposobljeni za pružanje prve medicinske pomoći i osposobljeni za sve tehnike gorskog spašavanja uz pomoć helikoptera te potrage na nepristupačnim terenima uz pomoć pasa tragača. Važno je napomenuti da članovi Gorske službe spašavanja rade volonterski i bez novčane naknade za akcije spašavanja.

Svjedoci smo, u zadnjih nekoliko godina, učestalih potraga na našem području te niza smrtnih slučajeva stranih turista na Svetom Iliji. Uz Gorsku službu spašavanja u potragama redovito sudjeluju članovi planinarskog društva "Sv. Ilija", članovi DVD-a Orebić te mnogobrojni građani. Istaknuo bi da svi skupa moramo biti jako ponosni zbog toga što su svi koji su sudjelovali u potragama dobili mnogo pohvala za iskazani trud i odaziv u akcijama.
Od velikog je značaja i nedavno osnivanje 15-e stanice gorske službe spašavanja u Dubrovniku, na osnivanju uz Vinka Prizmića i mnogobrojne članove GSS-a iz cijele Hrvatske prisustovalo je i mnogo čelnika lokalne uprave i samouprave, vodstva županijskih vatrogasnih društava, predstavnici planinarskih društava, predstavnici turističkih zajednica i veliki broj novinara.

Za pročelnika dubrovačke stanice izabran je Zoran Ateljević. Iz Orebića dolaze četiri člana stanice: suradnici Josip Prizmić, Denis Buklijaš, Neven Harlović i pripravnik Darko Prizmić. Stanica Dubrovnik u suradnji sa planinarskim društvom "Sv. Ilija" planira u narednim mjesecima pokrenuti Planinarsku školu u Orebiću koja bi trajala oko dva mjeseca.

(slike su vlasništvo članova GSS-a) D.B.

Danas postoji stil života, odnosno Ilija-life kako smo ga mi, ne baš slučajno, nazvali. Taj stil života žive ljudi koji dišu punim plućima i uživaju u moru pejzaža, mirisa i boja. Planinarenje tj. kretanje po prirodi potiče u čovjeku prijateljstvo, domoljublje, inspirira čovjeka i oslobađa ga od svakodnevnog stresa!
Pridružite nam se i udahnite punim plućima..

Slike sa proteklih pohoda orebićkih planinara. Dvije slike su sa Velebita dok su ostale sa Svetog Ilije.
Na petoj slici je podvig Borisa Grljušića i Željka Tolja koji će ostati upamćeni kao vozači prvih motornih vozila na Iliji!

Cilj nam je ovom anketom vidjeti koliko je pučanstvo ovoga kraja upoznato sa svojim krajem, odnosno dobiti okvirnu sliku o zainteresiranosti ljudi za uspon na Svetog Iliju.

Sredozemlje je, prema broju biljnih vrsta, jedno od najbogatijih područja u svijetu. Hrvatska je, nakon Slovenije i Italije, treća europska zemlja prema raznolikosti biljnoga svijeta. Veliku biljnu raznolikost ima Velebit, s više od 2200 biljnih svojti (vrsta i nižih taksonomskih jedinica), a odmah zatim naši mnogobrojni otoci, te poluotok Pelješac. Najnovije rasprave su pokazale kako flora Pelješca broji više od 1200 svojti (Kovačić i sur., 2000). Poluotok je bogat nizom zaštićenih i rijetkih vrsta hrvatske flore kao što su npr. hrast oštrika, grmoliki ranjenik, srebrnolisni slak, dubrovačka zečina i dr. Sa znanstvenog gledišta posebno je vrijedna planina Monte Vipera.

Monte Vipera (Zmijsko brdo) je lokalni naziv za prostrani planinski masiv smješten iznad mjesta Orebić u zapadnom dijelu poluotoka. Naziv Monte Vipera možda je nekada imao opravdanje kao stanište velikog broja poskoka (Vipera ammodytes), ali danas sigurno ne odgovara istini. Najveci vrh planine (sv. Ilija, 961 m n.v.), kao i ostali glavni pelješki grebeni (Rota-713 m, Čučin-616 m, Čarović-631 m i dr.), za razliku od čitave srednjodalmatinske otočne skupine, imaju smjer pružanja svojstven dinarskom planinskom spletu, od sjeverozapada prema jugoistoku. Ta osobina, uz niz drugih, doprinjela je mnogim posebnostima te planine, pa je proteklih 150 godina bila izuzetno zanimljiva mnogobrojnim domaćim i stranim istraživačima. Prve florističke podatke s tog područja objavio je Roberto Visiani Šibenčanin u svom djelu Flora Dalmatica sredinom 19. stoljeća (Visiani, 1842-1852). Faunistička istraživanja nisu bila obimna, a u posljednje vrijeme su intenzivirana. Tako je 1998. u jednoj jami otkriveno novo hrvatsko nalazište troglobiontnog puža Pholeoteras euthrix (Štamol i sur., 1999).

Planinski masiv zapadnog Pelješca iznimno je bogat speleološkim objektima. Doslovno na svakom koraku nailazi se na neku jamu ili pećinu, te je zbog toga bilo potrebno organizirati sustavno istraživanje barem najzanimljivijeg dijela speleoloških objekata.

U ljeto 2002. organiziran je speleološki istraživački kamp "Pelješac 2002" u organizaciji Speleološkog društva "Karlovac". Kamp je organiziran i proveden u razdoblju od 20.7.2002. do 4.8.2002. godine. Osnovni cilj kampa bio je istraživanje speleoloških objekata na području masiva Sv. Ilije na zapadnom dijelu poluotoka Pelješca. Osim članova SD "Karlovac" iz Karlovca, u radu kampa sudjelovali su članovi PD "Špelunka" iz Opatije, a radu kampa pridružili su se i članovi PD Sv. Ilija iz Orebića. Bazni logor bio je smješten zapadno od vrha Sv. Ilija uz planinarsku kućicu istoimenog društva na oko 650 metara nadmorske visine.

Istraženo je 17 speleoloških objekata od kojih je najdublja Mladenova jama (dubine -208 m.) Posebni problem u radu kampa, ističu speleolozi, bila je najezda izuzetno otrovnih paukova crnih udovica, kojih je samo u području logora pronađeno više od 50. Ispod je dat popis istraženih objekata:
IME OBJEKTA; DUBINA (m) / DUŽINA (m)
1. MLADENOVA JAMA -208 / 140
2. SHOW JAMA -17 / 14,5
3. JAMA KOBASICA -7,6 / 8,5
4. VANJA, VANJICE -27,4 / 8,4
5. JAMA NA SV. ILIJI -44 / 50
6. JAMA KRIVA KAPA -16 / 32
7. JAMA KIKIRIKI KOKICE -10,2 / 6
8. JAMA POD SUHIM DRVETOM -15,7 / ~
9. TIHOVA JAMA -32,4 / 24
10. JAMA KOD AVIONA -48 / 18
11. MALA RUMUNJKA -17 / 12
12. MADRAC JAMA -12 / 8,5
13. SMRDULJA -13 / 8
14. MAU-MAU -5 / ~
15. POSKOKOVA ( SMOKVINA ) J. -32 / 12
16. JAMA IZNAD PUTA -5 / ~
17. JAMA IZNAD PRIJEVOJA -8,5 / 8,5
UKUPNO: -518,8 / 350,4

Svi postavljeni ciljevi kampa "PELJEŠAC 2002" uspješno su i u potpunosti realizirani, te će se istraživanja na ovom području nastaviti.

DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA
Speleološka istraživanja poluotoka Pelješca nisu do sada bila intezivna. Prva sustavna istraživanja provodio je SDH 1958. godine za potrebe tadašnje vojske. Na zapadnom dijelu poluotoka Pelješca tom je prilikom istraženo 40 objekata, pretežno oko mjesta Trpanj. Neke objekte istražuju i posjećuju članovi SO HPD Željezničar, SO HPD Mosor, te SD Špiljar. Djelatnici HPM-a se 1998. godine spuštaju u neke jame radi biospeleološkog istraživanja. Posljednjih godina provode se i arheološka istraživanja u objektima na planinskom masivu zapadnog Pelješca (špilja Nakovana).

Sve koje zanima tematika speleologije, a posebno jame i špilje na Svetom Iliji ili ako imate informacije o nekim novim speleološkim objektima na ovome području javite se na mail. montevipera@yahoo.com

Nekoliko zanimljivih slika sa izleta na Svetoga Iliju orebićkih planinara!

Članovi planinarskog društva su 19. veljače u organiziranom izletu posjetili uvalu Bezdija sa sjeverne strane Pelješca u kojoj se nalazi čuveno ribogojilište. Obišli smo i ostatke stare Ilirske gradine na rtu Bezdija te špilju u uvali Mala Bezdija koja je također arheološki lokalitet iz antike, također su nas zaintrigirali i zagonetni natpisi pisani starohrvatskom čirilicom na stijenama uz more. Zahvaljujemo se ekipi iz ribogojilišta Rudan&Co. na gostoprimstvu!

I orebićki planinari se pridružuju blogomaniji, željeli bi ovaj blog iskoristit za upoznavanje pučanstva i naših članova s aktivnostima društva!! Nastojat ćemo blog učiniti što zanimljivijim uz članke i slike sa naših izleta, a vi nam se pridružite, komentirajte i kritizirajte! (D&I)

Ipak se pokrenulo. Jučer nas je bilo preko 20 na Iliiji bez obzira na nepovoljno vrijeme.
Magle je na momente bilo i previše što nije omelo članove buduće stanice HGSS Orebić da izvedu pokaznu vježbu na obližnjoj stijeni i okolnim borovima
Već standardno je pao i nogomet te obilna okrijepa u vidu gradela i peke.
Ovaj put ,za promjenu, je bilo i plodova mora što je ekipa prihvatila s odobravanjem .
Bilo je i rasprave što i kako dalje s radom našeg društva. Danas je obznanjeno i da je predsjednik Josip dao ostavku i da je izborna skupština vrlo skoro .
Pojavila se i cila ekipa od oko 15-20 tovara koja zimske praznike provodi tumarajući vrletima našeg dragog brda. U povratku se ekipa HGSS Orebić spustila u preko 30 m duboku, dosad neistraženu, jamu na visoravni Nakovane, kojoj smo dali konspirativno ime "Njuferica",jer se jedan iz ekipe nije
uspio provući kroz ulaz . Sve u svemu lipo, puno lipo.
Radujemo se sljedećem vikendu iako Vakula predviđa dosta niske temperature ali uz obilje sunca.
E:DCIM100_PANAP1000128.JPG

... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Riječi su to poznatog putopisca Petra Kuničića koje je zabilježio pod dojmom Sv. Ilije prije 108 godina.
C:Documents and SettingsUser1My DocumentsILIJA PANORAMEP1010051.JPG

C:Documents and SettingsUser1My DocumentsKartica 17.06.05100OLYMPP1010142.JPG

Evo vam našeg blogmastera. Skroman, samozatajan i jedna posebna i draga osoba. On nema pojma da ja ovo pišem. Valjda se neće naljutit
C:Documents and SettingsUser1My DocumentsBEZDIJA 19.02.06 (D)Picture 076.jpg