Marketing
Crna Udovica
Pošto se već više puta kroz priču o našem Sv.Iliji provlačila priča i o crnim udovicama, red je da nešto i napišemo o tom fascinantnom biću.
Uz zmije i škorpione, tako i paukove (Araneida) bije glas jako otrovnih bića. Poznato je oko 30.000 vrsta paukova iako je vrlo malo njih istinski opasno.
Paukovi jesu plašljive životinje i mnogi od njih zaista rijetko dolaze u doticaj sa čovjekom, ali opreza nikad dosta, pa tako i u vezi naše udovice koja zaista zna biti itekako opasna.
Rod latrodektusa živi širom svih kontinenata, najviše od tropskog do umjerenog pojasa.
E, ali naša draga udovica, latinski rečeno Latrodectus tredecimguttatus, ili šinjorina sa 13 pufica, je proširena od Bretanje preko Balkana pa sve skoro do Afganistana, pa je tako ima u izobilju, od godine do godine, i na Iliji.
Jarkocrvenih pjega na crnoj podlozi može biti i do 17 ali isto tako su opisani primjerci i bez pjega. Isključivo je otrovna ženka, koja ima tijelo dugo do 1,5 cm, dok bezazleni mužjak ima tijelo do najviše 5 mm. Otrovni aparat čine prednje štipaljke čijim akiviranjem dolazi do pražnjenja otrovnih žlijezda, iako su poznati ugrizi i bez otrovanja.
Otrov pri nižim temperaturama izrazito pokazuje manju toksičnost i prvenstveno je
neurotropan, što bi mi rekli da djeluje prvo na živčani sustav.
Povijest latrodektizma (ujeda udovice) seže daleko u prošlost, još i prije Krista i karakteristično je da se javlja periodički.
Mladi pauci izlaze iz kokona uglavnom u travnju i to iz 150-200 jajašaca skrivenih
negdje u toplom. U početku se hrane kanibalistički. Spolno sazrije već tijekom lipnja, kada dolazi i do oplodnje, ali se muškići nakon toga više i ne viđaju jer udovica nakon sexa proždire mužjaka po čemu je uostalom i dobila ime, iako neki autori kažu da on ugiba od iscrpljenosti. Autor teksta se uvjerio više puta da mužjak jednostavno nestane.
Tijekom srpnja i kolovoza ženka leže jajašca i opreda ih u kokon s jako karakterističnom čvrstom mrežom. Njihova gnijezda su naročito uočljiva oko ognjišta i ograde na Novoj kućici. Po iskustvu, ženka preživi do prosinca i pojavljuje se izrazito ciklički, tako da ih je nekih sezona jako teško uopće i pronaći u prirodi.
Udovica po prirodi nije agresivna i treba biti jako «sretan» za susret s njom.
Ujedi se najčešće dogode tijekom poljoprivrednih radova, naročito oko suhe trave.
Iako živi uglavnom u divljini, mogući su susreti i u posve urbanim sredinama.
Eto toliko za prvi nastavak o našoj dragoj udovici!
Ivica Trojanović
Post je objavljen 23.03.2006. u 21:34 sati.