| < | studeni, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Kad je Harry opet sreo Sally, bio je gotovo kraj tjedna, vrijeme kad se Zagreb obično pomiri sa svojom maglom. Ona je izronila iz jedne od onih ulica u centru, u jednoj ruci velika emmezetina vrećica, u drugoj ogromna ljubičasta torba prebačena preko ramena, jedna od onih u koju možete staviti cijelu vatikansku knjižnicu, plus ruž za usne. On je izgledao kao što već izgledaju skoro pa sredovječni muškarci, zagledan u neku polutočku između sljedeće pive i maštanja o davanju otkaza i prekvalifikacije na ribarenje ili maslinarenje. Novine pod miškom su već davno bile pročitane. I tako to ide, vidješe se, prepoznaše, sjedoše na cugu, već to je umalo pa priča. Jedna s mlijekom, jedan capuccino, ne instant prosim. Ipak dvije travarice 0,3 tek toliko da nazdrave neočekivanom susretu, uostalom već je gotovo pa podne. Pa onda Sally kako si? Pa onda Harry kako si? Državna služba, plaća tako-tako ali ziher, poneko prevođenje sa strane, jedno dijete dva kredita, nedjeljni izleti u Samobor, muž radi kod privatnika pa se nekako navuče za skijanje. Harry se ne sjeća da je Sally uopće znala skijati. Ali u onim davnim zajedničkim zagrebačkim zimama ionako nikad nije bilo snijega. Barem ga se ne sjeća, ali zašto bi se itko sjećao davnoga snijega? Borba s vjetrenjačama u isluženom medijskom carstvu, jedno dijete, jedan propali brak, svaki novi kredit zatvara jedan stari, jesam li ti rekao da se mislim ostaviti novinarstva, odsleiti na otok i početi loviti ribe. Ima jedan moj znanac bloger, on kaže da je Biševo zakon. Skupljaš i dalje monografije poznatih slikara? Slabo, ali bila sam na Rembrandtu i Dureru u Beču. Predivno. Kupuješ li ti i dalje tonu cd-ova? Slabije, ali skidam ko mutav s interneta, još da mi je preslušati sve. Jesi čula tko dolazi u Zagreb? Malo jest skuplja karta, ali to se ne propušta. Na koncertima uvijek sretnem nekog iz generacije, skupe se ponekad svi kao na seoskom proštenju. Još jedna travarica, a? Ajde može na brzinu, onda moram ići, mali mi nešto blago kuri zato sam na bolovanju, pa da mu skuham juhicu. A i pes će biti gladan i nervozan. Harry se ne sjeća da je njemu ikad skuhala juhicu, ali ne sjeća se da je to vrijeme uopće išta i jeo. Tko bi se i zašto sjećao davno požederanih jela uostalom? Zašto su cucki uvijek nervozni? A sjećaš li se tuluma kod plinare? Ma tko se ne bi sjećao tuluma kod plinare: Božo je razbio glavom luster čagajući na Thunderstrack, Grga je bacao jastuke kroz prozor i pravio kišu od perja vičući "nabavite katrana, papci", Mima i Dugi su zabrijali u sobi na krevetu ispod nabacanih kaputa ne obazirući se ni kad bi netko uzeo svoj iznad njih...a mi smo... Mi smo se poslije vraćali kući skoro 5000 godina i nekoliko sekundi povrh toga, jer noćni tramvaji voze oko plinare samo zaobilazno, a ako su i vozili, nismo ih primjećivali, pa što uostalom, imali smo dovoljno koraka za tu noć. On pomisli kako mu se nekad, doduše rijetko i tek kao stidljiva slika na nekom slučajno odabranom satelitskom programu, javi ideja da je ostalo još dovoljno koraka koji su mogli odraditi tu noć, prije nego što ih potroše. Ona reče kako već milion godina nije hodala kroz noć, a ako koji put i zaglibi, može si priuštiti taxi dva-tri puta godišnje. On reče kako sad ako i cuga, to je uglavnom u kvartovskoj birtiji. Ona pomisli kako je najopasnija stvar na svijetu brojati nepotrošene korake. Kad je Harry opet sreo Sally- majke, starci i znatiželjna djeca već su se vraćali s placa s vrećicama punog svježeg voća, netom dopremljenog iz hladnjače. Mogao bih reći da je Harry pomislio da je tako nekako slično s ljudima i susretima, koliko god vam se čini da izgledaju isto i smiju se kao i jučer, ne treba zaboravati da ipak svak živi u nekom svom zamrzivaču. No ipak nije pomislio nešto tako glupo, nego je to dodao vaš zapisivač, da bi li imao kakvu takvu metaforu za rastanak. Zapravo Harry je pomislio da mu se Zagreb danas čini nekako neprimjereno zelen za ovo doba godine,a Sally da je život prilično postojana stvar, dok te doma čekaju nestrpljiva bića koja treba nahraniti. Ono što treba primjetiti da su obadvoje, svak u svom pravcu i nevezano jedno za drugo krenuli pješice kući, zanemarujući tramvaj. Ima dana koji su idealni za trošenje preostalih koraka. |