| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Sjedim na balkonu svog stana, oduševljen činjenicom što zasada ne pokazuje tendenciju rušenja, iako je novi. Uostalom zasad su na njemu samo moja malenkost, jedan puzavac u tegli koji vrlo sporo puzi, stolica na kojoj sjedim, čaša bevande, knjiga posljednjeg intervjua s Miroslavom Krležom "Mnogopoštovanoj gospodi mravima", koji je vodio beogradski novinar Miloš Jevtić, te dva mobitela, u noći kada baš i ne stižu smsovi obožavateljica(eto ti ga na, vrag ti poskupljenje odnio). U pauzi gutljaja i randomiziranog čituckanja lucidnih Krležinih misli pokušavam brojati zvijezde ponad mene. Zasad sam došao do brojke nula, za koju kažu da ionako nije broj, pa sam se sjetio one Bradburyjeve priče u "Tetoviranom čovjeku" u kojoj jedan svemirski putnik poludi, jer je uvjeren da apsolutno ništa van njegovog vizualnog dometa ne postoji, nego se sve iznova "materijalizira" kad on uđe u taj prostor. Što je najbolje, kao klinac i ja sam često na to pomišljao, da li uistinu postoji išta što nam je tog momenta van dometa očiju. Možda zato nema ni poruka obižavateljica, jer one one naprosto ne postoje, a kompjuterski generirani program koji obično odgovara na poruke i simulira postojanje "druge strane" je zakazao. Hm, ako je to istina, onda je večeras ovaj mikrosvijet postojanja oko mene prilično razigrano mjesto. Naime, kako sam otvorio prozore, jerbo je vruće i upalio svijetlo na balkonu, jerbo čitam -doživio sam pravu invaziju smrdljivih martina, paukova, noćnih leptira i nekakvih buba nalik na rumunjske traktore. Neka ih, oni su im jedini kompići večeras, a zvuk treskanja njihovih hrskavih tjelesa u balkonsku plafonjeru baš paše uz Krležu. A kad smo kod faune, danas popodne sam pored zgade na travi našao mrtvog fazana, izvaljenog na leđa, mrtvog da mrtviji ne može biti. Namah sam se sjetio Johnnyja i mrtvih fazana koji lete iznad naših glava, samo je Johan tvrdio da nijedan ne pada, ali eto stiglo je vrijeme da se i to počne događati. Glavno da mi nije pao na glavu, ne bi htio završiti poput Eshila, iako je fazan nešto mekši od kornjače. Uz to iz susjednog hotela, čuje se dernjava, s obzirom da je subota tu se održavaju svadbe pa gažeri upravo piče "Za ona dobra stara vremena". Ajde bolje i mladi Dujmić koji je žalio za vremenom kad je bio još mlađi, nego neka čašolomilačke poetike, a upravo su krenuli s "Mi plešemo"(zapravo onu istinitiju verziju "Mi pijemo"), iz čega mogu zaključiti da se ženi neki 40 i kusur-godišnjak, što znači da za mene još ima nade. Još da prorade poruke... Doduše ako ne postoji ništa van ovog svijeta, onda je jedino vino na svijetu "Vranac", 20 kuna u Dion, što je prilično daleko od savršenog svijeta, obitavao on i na balkonu. Ali sad, fućkaj ga kad ništa drugo ne postoji, piješ što imaš, mislim da bi se s tim složio i onaj prolupali astronaut. I sad to je uglavnom to. Upravo sam shvatio da ovaj post liči na malo prošireni status na fejsbuku. Izgleda da će početak 20. stoljeća definitivno obilježiti i kolektivno dijelnje statusa, iako sam donedavno mislio da neki bog zna kakav status u životu nikad nisam imao. Ne znam što bi Krleža rekao o tome ali evo šta kaže o sreći: Za sreću jedva da bi se moglo reći da je uopće ima! Sreća se sastoji od samih neznatnih, svakodnevnih sitnica: imaš šibice kod sebe, a misliš da ih nisi imao! To je na primjer prilična sreća! Ili pozvoniš nekome na vratima, a njega nema kod kuće. I to je sreća. Učinio si posjet, ostavio si posjetnicu, a nisi se gnjavio. Eto pa ti sad reci da je Fritz bio nekakav stari komplicirani enciklopedijski namćor. Zapravo je bio iznimno duhovit i razigran sa riječima, uz to naravno veliki erudit kao što to reče onaj slavni onodobni beogradski grafit "Fritz je bio čovek debo, sve je znao bog te jebo" . A vjerujem da je doživio Internet da bi ga obilno koristio i imao "najfora" statuse na fejsu. Uz traženje grešaka na wikipediji. E sad ja ovog momenta u ovom malom postojećem svemiru nemam šibice, ali s obzirom da ne pušim, nisu mi baš pretjerano ni potrebne. Ali s obzirom da se ovaj blog može shvatiti kao neka vrste podsjetnice, evo bar mogu reći da sam vam pokucao na vrata. A vi čak ni ne morate otvoriti vrata, sreća je ionako mali niz slučajno povezanih pizdarija. Čak i kad se događaju u različitim vidokruzima. No ako mi poželite ostaviti komentar ili čak poslati poruku(pogotovo ako ste "obožaveljica") samo dajte. Iako ne postojite, jako ste mi dragi, uostalom, ja bolje čitatelje od vas nemam. Ja dotle odoh dovršit bevandu i Krležu i probati pronaći makar tu jednu zvijezdu uz "Blue line" Massive Attacka. Ako je i nađem jest da je to samo njen odbljesak od prije nekoliko miliona godina, pa možda čak ni ona više ne postoji(ovo je prilčno nepostojan post), ali bolje i to nego ništa. Samo da balkon izdrži od tolike silne metafizike! |