| < | kolovoz, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
-Miro, kad ide petkom popodne pruga za Biševo? -A nimam pojma -Pa kako nemaš pojma bogati, pa ti si član posade - A šta ja znam, možda u dva,pol tri ili tri, možda posli pitaj Foku - A di da sad nađem Foku? - A na Biševo je. - Nije na Biševo, kad je pruga tu, petkom pruga ide popodne jebem te blesava, kako se ti uopće ukrcaš tamo? - A ne znam -Miro, poj u kurac, hoćeš Karlovačko? -E Ovaj razgovor koji se više- manje nekako slično stvarno i odvijao zapravo ni izbliza ne opisuje jednu od težih misija pred kojom se nađe svaki pošteni turist(iako u mom sliučaju što se tiče Komiže i Biševa odbijam bilo kakovu primisao me se klasificira turistom) koji pokušava saznati kad zapravo ide ta famozna pruga za Biševo. Načelno bi trebala ići svako jutro u 8, a petkom popodne u tri, ali tu su stvari vrlo podložne promjenama, pa kao što vidite čak ni oni koju tu prugu voze nisu sigurni kad polaze. No oni koji naumiju stići na Biševo, uvijek tamo i stignu, mada ne iz prvog pokušaja ali uostalom svi znaju da je nepristojno na Biševo dospjeti iz prve. Glavno je dospjeti, a o povratku se već razmišlja kad za to dođe vrijeme, ako i tad. U svakom slučaju, ove godine neću zaboraviti face japanskih turista koji su od jednog vrlo živopisnog lokalca, u stanju ne baš osobite fokusiranosti na vozni red, pokušavali saznati kad se pruga vraća. Užas u njihovim očima bio je neopisiv, vjerojatno je sljedio i koji harakiri poslije. Mada opet, ko što bi rekao dotični Foka kad sam ga konačno uspio ulovit da pitam za petak "Neš ostat". I nisam... O Biševu je to zapravo sasma dovoljno. Prije tri godine složio sam ovaj tekstić o tome i hvala bogu nije se ništa značajno promjenilo. Pa da prigodno citiram sam sebe- predvečerja i dalje sanjaju otoke, a zalaz sunca iznad Sveca je i dalje najbolji "no money buy" lajtmotiv tromog ljeta. Kao što reče Jakopačeva pjesma "Otoče volim te". Iako se istoimeni projekt nažalost pokojnog otočnog čovjekaZorana Franičevića(sjećam se njegove legendarne priče o "majci svih otoka"- naravno Palagruži, odnosno o tome kako bi joj se klanjali svaki put nakon višesatne vožnje brzim gumenjakom na opće zaprepaštenje zadrijemalih turista), nije nastavio, Biševo je... Ma znate već o čemu pričam, Opet ove godine na top-lista otočadi uključio sam još jedan koji će visoko kotirati. Najveća čar Premude je u tome što na njoj gotovo da i nema signala za mobitel, barem veći dio dana i na većem dijelu otoka, a to je toliko divna stvar da vam ja tu sreću ne mogu opisati. I to ne zato jer mene stalno zovu radi posla, jer mene nikad ne zovu radi posla(pusa svjetskoj banci), nego koliko smo zaboravali kako je zapravo biti nedostupan jedino čovjekovo prirodno stanje. Dobro, infrastruktura je malo žešća nego na Biševu- Premuda ima poštu, tri restorana, dva dućana od kojih jedan ima i funkciju "birtije na zidiću" u kojoj ćete naići na lokalnog teoretičara zavjere u klasičnom nastupu u kojem optužuje austrijske turisite da su soroševci. A tu je čak i disco, iako naravno nije baš da je Studio 54 prva slika što vam padne na pamet prilkom opisa istog, ali bitno je da se u sitne sate može bos na kamenom podu baciti čagicu, truseći zadnju bevandu(doduše zadnje su bile i prethodnih 8). Jebeš signal, kad ti je dostupno jutro. U svakom slučaju, odradio sam još jedno nedestinacijsko ljetovanje. Zagreb mi se na jesen uvijek nekako čini mekši, ljubazniji i pitomiji, vjerovatno zato što otočno pogonsko gorivo čini da baterije traju sedam puta duže. Ovaj post nema neki naročiti cilj i smisao. On je nekako plahutareći baš kao što je raspoloženje na Komiži, Biševu i Premudi. I to je zapravo dobra definicija koja odgovora na pitanje zašto volim ići na Komižu i što tamo zapravo radim. Doslovno plahutiram. Ako ne znate što bi to bilo evo moje vlastite definicije koju sam već objavio na leksikonu posve alternativne etimologije na facebooku. Dakle *plahutariti- nesvrš. <prez- -im pril. sad- reći gl. im- -arenje> nesvjesno ili polusvjesno se kretati iz jedne točke u drugu, bez ikakvog unaprijed zadanog pravca, pritom ne radeći nikakav koristan posao, te bez ikakvih misli osim onih koji se tiču kretanja samog ili čak bez njih. Znate mogu ljigavci iz svjetske banke(pravi su se javili, oni koji se svo ovo i sjebali- vidjeti pod Brecht na desnoj margini bloga) i drugih sličnih kretenskih instucija srati o neradu, o "našim" navikama i svim tim sličnim pizdarijama i tome kako ćemo svi skupa otići u kurac jer smo lijena bagra. Mogu oni slamarati o tome koliko god hoće ali ja sam posve siguran da je plahutariti jedino prirodno čovjekovo stanje. Ali ja ću ipak pokušati poslušati biti manje lijen i s jesenskom sezonom javljati se ovdje češće. Možda zahvaljujući tome izađemo iz krize. Ponekad se velike ideje rode i plahutareći. Dotad pazite na otoke, jer oni paze na vas. Stražari tihog škoja. |