| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
...naslov je istoimene, inače prekrasne priče Bohumila Hrabala, u kojem slijepa djevojčica i slučajni prolaznik pokušavaju, nadomještajući jedan drugom ono što im je uskraćeno, dočarati ljepotu tog grada. Djevojčica će tako dobiti oči, a stranac srce grada. Jer što vrijede oči, ako se ne zna gledati, a srce slijepca nije lišeno boja. Patetiku na stranu, davno sam pročitao ovu priču, čak i nisam siguran da sam je dobro zapamtio, ali eto imao sam sreću vidjeti zlatni Prag. Možda kao stranac, ali dovoljno da mi se ureže kao slika najljepšeg garda u svijetu. I sutra ću imati priliku opet, treći put, kombinirano s koncertom gospodina u crnom sakou s pljugom u ustima, na slici na margini desno. Onaj čije ploče volim jer me na nešto podsjećaju(pri tom ćemo zanemariti činjenicu, da me sve ploče, uglavnom na nešto podjećaju, ali to je već druga tema). Iz prethodnih susreta zapamtio sam Prag kao najljepši grad na svijetu, i iako nisam slijep i nisam vidio sve gradove da bih to eksplicitno tvrdio, i dalje prilično siguran u istinost te tvrdnje. I tako, izvještaj s koncerta i landranja po usputnim pivnicama po povratku. Ako ne završim kao Hrabal, u jednoj od najbizarnijih smrti ikad, koji je pao sa balkona bolnice u kojoj je bio, dok je hranio golubove. Jedino mi žao što opet neću spavati kao zadnji put u hotelu imenu Kafka, jer što ima kafkijanske doli nazvati hotel po imenu čovjeka koji je mrzio taj grad isto onoliko koliko je taj grad godinama mrzio njega. Ali jebi ga, došle su 90- pa su i Česi shvatili da je bolje raditi pop-kluturni suvenir od čovjeka čija su djela do tada tamo bila nepoželjna. Andy Warhol bi bio sretan, no kakobilo Kafkin duh, ipak nećemo prizivati. A neću ni ostvariti onaj davno najavljeni happening s vraćanjem lopte koju su svojedobno oni splitski studenti pokupili iz slane pivnice uz riječi "Na vam ovo natrag, ne treba nam više". To ostavljam navijačima Hajduka. Ali pivsku kriglu im bome, vratiti neću. Naprotiv:) |