| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
....  Vjeruj mi moja je želja jedina , da se vinim putem visina, i da tamo gore visoko sagorim kao meteor. Najizlizanija teza o genijalnosti je da ona uvijek graniči s ludošću. U slučaju Syda Barreta, vrlo je malo argumenata kojima joj možemo proturiječiti. Barettova kreativna zvijezda zasjala je davno, prije kojih skoro 40 godina i( još malo frazeologije tako prokleto pogodne u in memoriam tonu), ostavila dubok i vječni trag , barem nama koji utvaramo da nam glazba toliko znači. A onda se još brže i ugasila. Neću puno o tome, ionako se u toj priči sve zna, a možete naći nešto i na apartzykovom blogu. Ali eto, u svom zadnjem postu Nobody Home jednom sam spomenuo glavnog junaka filma The Wall Pinka kojemu u jednoj sceni dogorijeva cigareta između prstiju, dok nepomično sjedi obrijane glave i obrva. Gledao sam opet dokumentarac o Barretu nakon što sam čuo vijest o njegovoj smrti, gdje Waters spominje da je ta scena inspirirana pravim događajem. Čiji je glavni protagonist bio naravno sam Syd. I eto čovjek umre dva tri dana nakon objave mog posta. Što bio bio život da nije niz takvih malih koincidencija.  Ono što je zanimljivo, da ako je netko u povijesti rock glazbe, koja obiluje nesretnim i neshvaćenim figurama, bio otjelovljenje samoće (koje sam se u prošlom postu stalno doticao), onda je to Barret definitivno. Jer Morrison, Hendrix i još neke rock ikone su umrle na vrijeme(shvatiti ovo na vrijeme kao ironiju s odmakom, ili kao što reče moja pokojna baka-čovjek snuje a bog određuje) pa time sebi otvorili mjesto u mitologiji 20. stoljeća kao ekspresno izgorjela ali ipak vječna i drska mladost . Iako je Barret bio zagonetna figura i oko njega su se plele mnoge legende, ipak je na kraju ostao upamćen samo kao netko tko se dokraja povukao u sebe i u miran život u predgrađu. I pritom drastično promijenio fizionomiju. Tko zna što se u tih trideset i kusur godina zbivalo u toj glavi, sve ono čega se nagutao u mlađem dobu sigurno mu je zasigurno zauvijek promijenilo percepciju i vjerojatno trajno naškodilo. A opet, tko će ga znati, ne želimo li ponekad svi zauvijek pobjeći od svega, i sakriti se u neku svoju vlastitu ljušturu? Možda je samo vidio svijet onakvim kakvim on zaista jest i to mu se nije sviđalo. Krhka biljka. Ko što reče dmj svi smo se nekako nadali da će ta ljuštura jednog nesumnjivog genijlaca kad tad biti malo probijena, i da će jednom možda napraviti neki začudni comeback. Ali nije. Ostao je u svom svijetu na svoj način do kraja, ne zato da bi iznova potvrdio nemilosrdnu tezu s početka, nego iz razloga koje zna samo on, i bar sad kad je izgubljeni sjaj njegovih očiju i fizički nestao, ti razlozi više i nisu bitni. A u krajnjoj liniji i u tom kratkom bljesku s početka, ostavio je dovoljno toga, puno više nego mnogi koji se s životom suočavaju otvorenije i borbenije. Goodbye Syd, mira će sad konačno biti dovoljno.. |