| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
kopija izgubljenog posta u sveopcem padu sistema Tko ju makar i jednom vidio ispred sebe uživo(ha ha smrt uživo, kako se zova ta stilska figura?), zna da nema ništa manje (sačuvaj me bože izraza ) glamuroznije i svečanije od umiranja i smrti. Smrt u ratu nije nikakva iznimka, au contraire još je hladnija i potpuno lišena ikakvog katarzičnog efekta. Samo golo nestajanje na krvav način. I naravno nema razlike u u načinu smrti bez obzira na kojoj ste strani. Tako , kad vam jednom dopadne u ruke pročitajte Hrabalove Strogo kontrolirane vlakove, ne samo radi paralelnog umiranja Čeha i Nijemca na kraju, nego zato što je knjiga divna. A možete pogledati i Menzelov film, koji je snimljen po njoj, takve vam danas ionako više ne snimaju. No malo skrenuh s teme,no kad smo već kod filma, sad se vraćam na nju. Dakle, za razliku od pravog rata vojnikova smrt u filmu je toliko različita od vojske do vojske, rata do rata, i drugačijeg smisla i simbolike, ovisno već vojnika koje vojske metak pogađa. Osim , valjda, u prvih 30 minuta Spašavanja vojnika Ryana(ajde ako govorimo o visokobudžetnom filmu,ali ko još danas gleda korejske ratne filmove iz pedesetih?), u kojem je eto uspjelo Spielbergu ogoliti umiranje na ono što ono je- nasilno i jezivo umiranje. Iako je to poslije donekle upropastio patetičnim traganjem za smislom tih smrti. No, dosta mraka, ajmo se razvedrit uz načine na koje vojnici pojedinih vojski umiru filmski. Američki vojnik-Nakon što ga pogodi metak, kratko zastane pogleda uprtog na nebo, na kojem ga već čekaju stepenice za Kanzas i drvenu izbu u kojoj je odrastao. U dvije sekunde padanja, s polublaženim izrazom lica, još nije svjestan kako bi uskoro rečenica "Toto, mislim da više nismo u Kanzasu", mogla postati istinita. Američki vojnik u Vijetnamu-Uz egzistencijalni grč koji u sekundi shvaća besmislenost rata i drži se za rupu u prsima veličine Indije. Izraz lica govori "Prljavi hipici su ipak bili u pravu" Crni američki vojnik u Vijetnamu-Uz povik "Fuck man pogodili me", držeći se za rupu na prsima veličine Indije, koja na njemu izgleda manja. Vijetkongovac-Uz facijlni grč i neurotično dvadeset sekundi dugo trzanje glavom amo-tamo i ispuštanje nekakvih čudnih zvukova, efekte koji bi trebali govoriti da su ti Vijetnamci, bez obzira što ratuju za pravu stvar, zapravo malo čudni stvorovi. Japanski vojnik- On se zapravo veseli smrti. Samo to iskazuje na japanski način. Uz čudne zvukove i facijalni grč naravno. Iako im je artikulacija krikova nešto mističnija i istančanija nego u Vijetnamaca te to govori da tu ima i malo religioznog momenta,koji nama baš nije jasan. Tako to izgleda nama, a Japancima to samo izgleda kao da jako boli.. Kamikaze-Tko zna,nikad ih nisu prikazali izbliza. Vjerovatno uz povik "umrite psi" i onda taj mističan, zadovoljan i ,zapravo,prilično glup izraz lica. Talijanski vojnik- Ako kojim slučajem pogine, što je prilično nevjerojatno, onda uz 10-minutno plakanje i zazivanje mame dok se previja po podu. Gotovo da se od te boli može napravati libreto. Vojnik Wermachta-Osjeti metak. Ne vjeruje 5 sekundi, stoji i bulji naprijed. Ponovo osjeti metak. Čeka još 3 sekunde i onda padne ko svijeća. Na podu se čudi još sekundu , uz završni kratki trzaj. SS-ovac- S mržnjom u očima. Te plave oči ,ukočenog pogleda koje ostaju raširene, pa od njih ne možete uteći ni kad su mrtve, kao da vas i dalje prijekorno gledaju. Čak i je i trzaj malo odriješitiji od običnog Wermachtovca. Francuski vojnik- Stvarno, kako zapravo umire francuski vojnik? Je li ikad igdje umro neki francuski vojnik? Makar i vichijevski. Oni što su ginuli u Alžiru su zapravo stranci zar ne? Zašto Camus o tome ništa nije nadrobio? Ruski vojnik-Ruska duša ne ide baš tako lako iz tijela,u koje se tako nešto veliko jedva uvuklo. Ruski vojnik padne na koljena, stegne grudu zemlje koje brani i čeka da ga duša napusti, uz pjesmu. Potom se sruši beščujno, padajući na trbuh i zemlja mu se otkotrlja iz ruke... Britanski vojnik"Charles, čini mi se da su me ti prokletnici pogodili. Ah čini se da će onaj čaj s Mary Ann biti ponovo odgođen. Pozdravi mi dečke iz Veprove glave. Pozdravi mi Britaniju. Ah, dosta sad moram umijeti". I padne mrtav. Partizani- Ah nitko ne umire kao partizan. Uvijek okrenut prema suncu. Uvijek okrenut budućnosti. Gotovo kao da je zaljubljen. Katkad i samo katkad, uz blage halucinacije tipa-mama, partija i konji koje je jahao dok je bio mladi aktivist. Domaći izdajnici- Oni umiru kao pičke. Brzo i uz grkljanje. Nekako to s pičkama i ide. Pička umire onako kako i živi, pičkasto. O novim ratovima i novim filmovima, zasad,hvala ne bih. I jedno i drugo je grozno užasno, a i umiranja nisu nimalo nimalo zabvana ,osim ,možda u Smogovcima u ratu Btw. Najboljim filmskim i vojničkim umiranjem, proglašena je pogibija njemačkog vojnika u filmu Željezni križ Sama Peckinpaha, u koj je smrtnosni pad odglumio naš čoek kaskader, jerbo se snimalo ovdje u vrijeme zlatnog doba Jadran filma. Eto ako išta znamo, onda je to kako treba pasti pokošen. - |