petak, 28.09.2007.

Glazba riječi

Jedan smo dan na hrvatskom za zadaću imali napisati pjesmu u prozi i to s naslovom "Glazba riječi". Probala sam napisati pjesmu, ali nisam uspjela. I onda... Odjednom sam dobila inspiraciju i krenula pisati. Dakle, ovaj post je zapravo moja zadaća, ali dobro, nema veze. Nadam se da vam se novi post sviđa. Pišite u komentarima svoja mišljenja.
Danas ću kod ići kod Izabele i promijenit ću dizaj, staviti slike i sl.
I tako... Jooj, danas moram na glupi cros.... Neeee!!!
100 % ću biti zadnja... Ajde idem ja sad.. Pozz.








„Budi moja voda, ja sam sada vatra, izgorjet ću.“
To je pjesma moje ljubavi. Moje ljubavi prema toj iznimnoj djevojci, Maji.
Gdje li je ona sada? Da li i ona misli na mene u ovoj hladnoj zimskoj noći, tako snažno, tako strasno, tako puna ljubavi.., kao ja?
Čak ne mogu niti zaspati. Zbog nje. Što mi se to događa?
„Proli se po meni...“ Želim je vidjeti. Što prije. Što ću bez nje?
Dovoljno mi je samo da je vidim i moje srce odmah počne snažno i glasno kucati.
Nikada se nisam ovako osjećao.
Ali ne, ne mogu joj priznati koliko mi se sviđa. Previše sam uplašen.
Čak nisam niti siguran što ona osjeća prema meni.
„Ostao sam sasvim sam...“
Možda me doživljava samo kao prijatelja. Možda voli nekog drugog. Možda...
Što ako naši osjećaji nisu uzajamni?
Ili... Što ako jesu? Što onda? „... da ležim na suncu...“
Zbunjen sam. Sve je čudno.
Ma neću se više truditi da zaspim. Uzaludan napor.
Tu je. Da, to je ta knjiga. Puno je lijepih riječi utkano u njene stranice.
Svaka stranica priča svoju priču... No, neću sada čitati knjigu.
Mene sada zanima nešto drugo. Neke druge riječi.
Prva stranica.
Piše:“Ja zvala sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku.
Ja znala sam da ćeš doći, doći i donijeti kišu...“
Maja mi je to darovala. I još je nešto napisala.. U donjem uglu stranice.
Jako sitno, gotovo neprimjetno. Nikad to dosad nisam primjetio..
Piše: „Glazba riječi.“ Glazba riječi?
Što je sad pak to?!
A onda, odjednom...
„ Budi moja voda, ja sam sada vatra...“
Shvatio sam. I čuo sam. I tada više nisam bio zbunjen. Niti uplašen.
Znao sam, bio sam siguran, da je i ona sigurno budna i da me čeka...
I bio sam, prvi puta, siguran u Riječ. Riječ glazbe. U ljubav.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.