AKO VOLIŠ ME...

Ako voliš me, ja ti ruku pružan
Ako voliš me, dat ću sve
šta san ti dužan
Ako voliš me, prostit ćeš mi grije
Pokaja san se, pusti srce da se
smije

11.01.2007. u 19:37 | 3 Komentara | Print | # | ^

NAJLUĐA NOĆ - S RAZLOGOM DA JU TAKO NAZOVEM

“UZDAHNI JOŠ,
PO KO ZNA KOJI PUT,
SKLOPI LAGANO KIŠOBRAN,
NE RECI NIKOM ŠTA SE TO NOĆAS ZBI,
MOŽDA JE SUTRA SUNČANI DAN…”


Reci mi zašto!? Zašto si se u najluđoj noći, kada se ljubimo sa našim najdražima, kada izmjenjujemo najljepše želje i nadamo se njihovom ispunjenju, zašto si se sjetio mene i čestitao mi novu godinu? Toliko dugo ni glasa od tebe, čak ni službene čestitke za rođendan i onda sada kao grom iz vedra neba tvoja poruka! Nisam te zaboravila, nikada to neću ni moći, samo dugo vremena nisam mislila na tebe, nisam te sanjala, nisam kopala po sjećanjima. Hvala ti što si opet srušio moje pokušaje da te potisnem negdje u dno srca i da tamo ostaneš. Ne ljutim se...zbunjena sam...tražim odgovore na pitanja, a nema mi ih tko dati. Što te sjetilo na mene? Možda neka pjesma, način na koji je zapalila cigaretu ili kako te zagrlila i šapnula ti na uho kako ti želi sve najbolje i kako ne želi da odeš. Je li tvoje srce zatreperilo, da li je ruka zastala, neodlučna hoće li stisnuti tipku koja će poslati poruku, da li si bolju polovicu jače stisnuo i zagrlio osjećajući neiskrenost...ili si bio sam. Svi ovi scenariji vrte se po mojoj glavi jer zaista ne znam ni gdje si ni kako si, jesi li sam ili ludo zaljubljen. No, kako bilo nisi me se sjetio tek tako, iz čista mira niti iz neke kurtoazije...a ne, dobro te poznajem i ma što god ti rekao ja znam da i ti još uvijek osjećaš nešto za mene, jedino što je kasno za nas. Nisam mislila da ću ikad reći tu frazu: «Kasno je», ali bojim se da je. Previše vremena smo se pravili ludi, igrali se jedno drugim, dolazili i odlazili. A ako će ti nešto značiti, ako će ti dati snage kada padneš, pružiti ti sigurnost i nadu onda ti ponavljam da ću te voljeti zauvijek...

01.01.2007. u 12:08 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

ovaj blog nema puno veze s tim dječakom, al možda ga nekad spomenem.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr



ovdje sam s vama u 4 oka:

sve_zbog@yahoo.com

icq: 331-119-263

SLOVO O LJUBAVI

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svijesti,
i po rastanku drhtat ćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrješenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sjećat ćete se uvijek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamrijeti vam neće gušena htijenja.
Ako zbog nje patiš zbog nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sjećanja na nju nećeš se spas'ti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nijemi,
sjećat ćemo se dugo
ma i zavoljeli zatim druge.
Ako je želiš bezgranično,
a sjediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtit ćeš je i kad zima
pred tobom zabjelasa.
Ako vjeruješ sjedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dijete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budit će te
i kad se rastanete.
Zauvijek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proljeća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao rijeke mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboravit se neće
ni kad im kose budu posijedjele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umrijeti,
pamtit će te on, sjetit će te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osjećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sjećanje nam banu i kad zavolimo druge -
i osjetimo se nesretni i krivi.

D. Maksimović

VJEŠTINA

Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
s većinom toga, kao da normalna je stvar
da bude izgubljeno; s gubitkom to je tako.

Svaki dan nešto gubiš, shvati to onako,
bez veze: ključ, dan, sat, čiji dragi dar.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.

A onda gubiš sve brže, više: podjednako
imena, mjesta, odredišta, kud te žar
za mijenom nosi. Pa što, ništa naopako!

Izgubila sam mamin sat! Stan, jako - jako
drag, predzadnji il' zadnji, od njih par.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.

Izgubila sam, dva, draga grada. Potom, glatko,
tri zemlje, dvije rijeke, kontinent. Koban kvar.
I fale mi, no trpim, al onako, mlako.

-No izgubim li tebe, (vedar glas tvoj, svako
pomicanje ruku), neću lagati. Čini mi se bar:
Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
no, može biti (to napiši!) stravična, još kako!

E. Bishop



==========

Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava
bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice
i kraljeve od obične gline.
Ona je miomiris tog čudesnog
cvijeta - srca - i bez te svete strasti,
te božanske omame,
mi smo manje od zvijeri;
a s njom je zemlja nebo,
a mi smo bogovi.

R. G. Ingersoll