| ožujak, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Autor bloga unaprijed se ispričava svim koji se osjećaju uvrijeđeno zbog njegovih textova. Autor nema zle namjere, niti namjerava koga povrijediti. Svaka sličnost sa stvarnim situacijama je slučajna!
Blogovi koje posjećujem:
Moj Buat
Tara
Slatkatajna
The ultimate NBA blog
Bballvideos
Debeljuce
Jojo
Tonka
Lučin
Andrej
Sara
Mia
I najbolji forum na svijetu:
NBA Twilight Zone Forum
Moj mail, iako znam da mi niko neće ništa slat, ali ipak, nek se nađe...
petarjelusic@yahoo.com
Misli 21. stoljeća...
četvrtak, 30.03.2006.
Životne mudrosti IV
"Tvoja mama je toliko debela da u kinu sjedi pored svih..." |
ponedjeljak, 27.03.2006.
Životne mudrosti III
"Čovjek koji sa 50 godina ima isti pogled na svijet kao i kad je imao 20, protratio je 30 godina života." |
petak, 24.03.2006.
A way to die...
Evo upravo gledam ono govno od Titanica... Film je sranje. Ipak, tu pri kraju, kad brod tone, prikazuju ljude na koji način se ponašaju oni koji znaju da će umrijet... Neki plaču, neki su u šoku, a neki su se jednostavno pomirili sa sudbinom i žele umrijet na način na koji su živjeli. Svirači sviraju do smrti, iako bi se mogli spasit na čamcima... I baš sam se zamislio šta je svim tim ljudima prolazilo kroz glavu... I tako sam razmišljao šta će meni prolazit kroz glavu kad ja budem umirao, kako ću umrijet i kad... Stvarno mračne i dubokoumne misli, ali šta ću... I shvatio sam da je jedino šta želim da kad budem umirao, i kad se sjetim svog cijelog života i budem stvarno zadovoljan s onime šta sam postigo. Nije bitno dal ću umrijet u 40-oj, 50-oj ili u 100-toj godini, bitno je da ja budem zadovoljan s tim kako sam proživio svoj život... Ne znam šta vi mislite o svemu tome, pa bi volio da komentirate... |
četvrtak, 23.03.2006.
Đavolje pare...
Evo, već sam drugi dan doma, nema me u školi... To je dobro s jedne strane, jer ne moram ništa učit(ipak, učio sam fiziku), mogu cijeli dan gljivit(lat. gljivus=ne raditi ništa) doma. Opet, doma je dosadno za poludit... No, vratimo se mi par dana u prošlost... U subotu smo igrali utakmicu u Crikvenici. Na toj utakmici sam dobio Tehničku pogrešku(bio sam "drzak" prema sucu), što bi značilo da moram dat 75 kuna savezu... I ja već sav živčan, sad ću morat pitat starce da mi daju pare za tehničku... Ali, kasnije tog dana, završio mi je zadnji par koji sam čekao na listiću za 130Kn... Sve sam pogodio(hvala Andreju na parovima), tako da je problem s tehničkom riješen... U utorak ja fino dođem na trening, dam treneru 100Kn, i kaže on meni da nema sitnog pa da će mi 25Kn vratit u petak... E da, morao sam platit tu tehničku jer inače nebi smio trenirat dok ne platim. Ja reko OK, bolje da su kod njega do petka, nego da u srijedu sve to pobacam u poker aparat... I pošto smo imali neki razgovor prije treninga, nismo se stigli istegnut i zagrijat, pa smo imali trening-utakmicu... I ja sam naravno startao u petorci... I nakon par minuta jedan tip iz moje ekipe falio tricu, i ja da ću ić na skok. I skočim, uhvatim loptu, i u padu se s lijevom nogom dočekam na nogu od ovog jednog tipa. I naravno, ja ovako nespretan, izvrnem gležanj pod 90°(ko na TV-u), i složim se na pod. Sljedećih pola sata sam sjedio na klupi i pokušavao skinut tenisicu. Kad sam napokon uspio, imao sam šta vidjet. Gležanj je bio duplo veći nego desni. I tako sam držao led do kraja treninga, onda su me morali nosit do svlačione, i tako... Ja sam došo doma, išo spavat, mislio sam, proć će do jutra... Prvo i prvo, nisam mogo zaspat jer me noga bolila, a i kad bi zaspao, brzo bi se probudio. I dignem se drugi dan oko 9, pokušam stat na nogu i shvatim da nema teorije da opteretim lijevu nogu. Jedva sam se dogegao do kauča(trebalo mi je dobrih 5-6 minuta), i samo lego ko prasac. Onda me mama zvala i ja reko šta je, i da nema teorije da idem u školu... A ona meni da moramo do doktora... I dobro, mi išli kod doktora, koji mi je reko da moram ić to slikat na Kantridu jer da može bit jako ozbiljno... I na svu sreću ništa nije slomljeno, iako neću moć opteretit lijevu nogu 2-3 tjedna jer mi je cijela podkoljenica "krhka", kako je reko ortoped. I moram mirovat par dana dok mi se ne vrati na normalnu veličinu... Dakle, da nisam dobio onih 130Kn, nebi platio tehničku, nebi trenirao u utorak, nebi udesio gležanj i nebi sad umirao od dosade doma... To su vam, ljudi moji, Đavolje pare... |
srijeda, 22.03.2006.
Životne mudrosti II
"Držiš li ruku na vrelom štednjaku jednu minutu, čini ti se kao cijeli sat. Budi s lijepom djevojkom cijeli sat, čini ti se kao jedna minuta. To je relativnost." |
utorak, 21.03.2006.
Životne mudrosti I
"Keep your friends close, your enemies closer." |
petak, 17.03.2006.
Novi dizajn!
Puno sam se mučio oko novog dizajna, dal ću stavit sliku, dal ću stavit neku boju... Onda kad sam se odlučio za sliku, nisam mogo nać ni jednu sliku koja je jednobojna, tako da mi se tekst preko nje može vidjet. I onda sam tako bezveze odlučio nać neku sliku od Homera Simpsona... I tako ja ukucam njega u Google slike, vidim neku fora sličicu, i vidim ja da na toj stranici ima pun **rac strava slika... I tražim, čeprkam malo i nađem crnu sliku gospodina u kojeg upravo gledate... Neću ni napominjat ko je to, jer ako ne znate, ni ne zaslužujete znat. I gledam ja tu sliku, i dobra je slika i volim ja tu seriju, ali opet kako ću preko ovog svijetlijeg dijela pisat bijelim slovima... I onda sam se napokon sjetio(budala) da ću uzet predložak s boxevima s oba dve strane, i da ću pobrisat desne boxeve. Ne znam, meni izgleda OK, i dobro je šta je cijeli blog u istom štihu... Komentirajte dizajn. |
petak, 10.03.2006.
Nova adresa, sve po starom
Preselio sam blog. Stvarno ne znam o čemu da pišem... Ništa se novog ne događa u mom životu... Škola sve po starom, jedino šta sam danas pisao latinski riječi i dobit ću 10/10. Prvi put u životu. Ajde reko bi čovjek, to te mora razveselit, ali baš i nisam bog zna kako sretan zbog toga... U zadnje vrijeme mi je život postao monoton, i to jako... Evo kad imam školu popodne: |