Autor bloga unaprijed se ispričava svim koji se osjećaju uvrijeđeno zbog njegovih textova. Autor nema zle namjere, niti namjerava koga povrijediti. Svaka sličnost sa stvarnim situacijama je slučajna!
Trransparentnost... Čemu to??' cemu ta silna transparennost? AKO SMO SVI VIDLJIVI, TKO INVIZIBILAN, ODNOSNO TRANSPARENTNOST... Odista, trebamo li težiti vidljivosi ili nevidljivosari.... Kresimir Misak kaze da svaki covjek u kozmosu ima svoje dvije paralelne dimenzije. vizibilnu i invizibilnu... zapitajte se... koja ste vi... imate li zlog blizsnca u paralelom kozmusu?!?!?!? je li wošbrn bolji od corta? Mghmhmhm... je li? Kozo tvrdi da je,... Washburn iliti peri opeklinu je navodno bolji,... ali ima li wosbrn zlog blizanca u naseg kozmusu?? i jeli od zaista bolji od corta?? je li? je li zasita? Lewis hamilton kaze da je cort sranje... Ali, ja kazem jebote... picku materinu,... jebo ti pas mater... Pas ti jebe mater... Ali mjesanac... da ti retriver jebe mater zo bi bilo dobro... Ali tebi mjesanac jebe mater,... to je lose..-. zaswto? jer je... zaista je... kozo svira doma... mhmhmhmh... kozo svira tremolo... I slapa... ajmo rec... i popa... dstacvio bi sliku, li ona je transparentna... pa samim time ne postoji,.... postoji li nasa stvarnost u nasoj zbioljni transparentnosti..? zaista, postoji li???!?!? mislim da da. ili ne... mmhmhmhmh... bok!
Dalaj Lama: Ono sta ti je u srcu, ti kaze dali te zajebavam!
Ally McBeal: Mislim da te ipak zajebava... :)
Perotov unutarnji glas: Pero, kako mozes stavljat smajlice kad simuliras
razgovore, pa ne mozes izgovorit smajlica!
Pero: Jebe mi se! :):):)
Perotov unutarnji glas: Haha...
Drago Ćosić: Ajmo ljudi, vrijeme je!
Božo Sušec: Vrijeme za šta?
Drago Ćosić: Pa vrijeme da postanem popularniji komentator od tebe!
Božo Sušec: Pa ajmo glasat!
Drago Ćosić: Ok ali Pero i Perotov unutarnji glas vrijede samo jedan glas!
Božo Sušec: Ok...
Eric Clapton: Ja sam za Dragu!
Dalaj Lama: Ja za Božu!
Ally McBeal: I ja za božu!
Pero i Perotov unutarnji glas: Drago Ćosić!
Božo i Drago: Au fak pa izjednačeno je, moramo zvat jos nekoga...
Božo: Znam koga ćemo! Dođi Saša!
Saša Sušec: Ja sam za Božu Sušeca!
Drago Ćosić: Koji si ti papak, zoveš sina da ti da odlučujući glas...
Poanta ovog dijela priče: Eric Clapton zna brojat samo do 2, Dalaj Lama je zajebant, Ally McBeal je kučka koja nema karizmu, a korupcija rješava sve(Saša , Božo i Drago)
Dusko: Bok ljudi... Pocet cemo sa Weberom...
Weberu za koji kurac mislis da sve sami cinimo?
Weber: Pojedinac ima dovoljnu moc i dovoljni voljni moment da nadjaca tzv. drustvene strukture...
Duško: Dobro odjebi koga boli kurac...
Ante Starcevic: Mene!
Duško: Sta radis ovdje, sta nisi na utakmici?
Ante Starcevic: Ma jebes, tu je festa...
Dusko: Odi mi po caj...
Ante Starcevic: Ok idem...
Dusko: Ma ne ti konju, govorim Weberu!
Weber: Vidis, ti si sam izabrao ko ce po caj, znaci sam si kreirao svoj postupak...
Durkheim: Ali poslao ga je po caj koji je vec smisljen, koji nije sam htio... Okus je vec izmisljen, on ima prividnu slobodu... Tvoja jebena drustvena akcija ne vrijedi kurca...
Weber: Joj pa ko je njega zvao?
Durkheim: Ajde akcijski idiote, potjeraj me van svojom voljom, ajde, ako mislis da imas slobodu, potjeraj me...
Dusko: Niko ne ide nigdje!
Weber i Durkheim: Sori Dusko... Jbg zanijeli smo se...
Dusko: Ko ce pusit?
Ante Starcevic i Durkheim: Ma svi cemo, samo daj... Ko nabavlja?
Bob Marley: A ko nabavlja... Sta mislis? Pa ja nabavljam...
A sta Weber ne pusi?
Dusko: On je iso po caj, ko ga jebe...
Weber: Evo me, evo me... Daj smotaj i meni... I uzmi gitaru, znas da Starcevic inace ne moze pusit...
Durkheim, Weber, Bob Marley, Dusko: Hahahahahha... Starcevicu picko...
Ante Starcevic: Vi zajebavate, a di bi bili da mene nije bilo...
Bob Marley(s gitarom): NIgdje, nigdje (Am)... Nigdje, nigdje... (C)
Dusko: Uvijek isti akordi jebemte...
Bob Marley: Da pa? Jebe mi se kad sam napusen...
Jimmy Page: Marley daj mi samo dodaj mob, tu je na stolu...
Bob Marley: Evo... Ajde onda se cujemo sutra za ono...
Jimmy Page: Ma nema beda... Pozz!
Freud: Dusko kakav je tvoj odnos s majkom?
Dusko: Koliko sam ti puta reko da se okanis kokaina? Jebem te perverznog... Palis se u svoju staru i sad si naso zajebavat cijeli svijet... Pizda... Odi drkat!
Ico: Dajte se okrenite prema ploci!!!
Stephen Hawking: Ej je bio tu Albert?
Weber: Koji Albert?
Stephen Hawking: Einstein
Dusko: Sedma vrata lijevo...
Stephen Hawking: Thanks!
Weber: Znas sta je... Ova trava je jebeno dobra... Zajebi i sociologiju, i psihologiju, i 2 akorda... Ovo je zakon...
Ivica Blažićko: Kako komentirate jucerasnji poraz Hrvatske?
Durkheim: Oj Ivek, dodji zapusi s nama...
Ivica Blazicko: Emile, ne seri da si to ti, nisam te vidio pun kurac... Osto si isti da znas... Ajde daj malo... Nikome nije naskodilo malo trave...
Evo prvo sam u Guitar Pro-u proucavao bass linije RHCP-a (prije toga i RATM :D), i naletio sam na ovu pjesmu... Posto se u GP-u slap ne cuje, trazio sam na youtubeu, kad gle cuda, synchro u spotu! Pa eto morao sam stavit na blog... :P
Iako se vecina mojih vrsnjaka veseli bozicu, novoj godini i svemu slicnom, pa i svi ostali ljudi, kod mene nije tako? Pitate se zasto?
Prvo, ne volim bozic. Bozic je sam po sebi u redu, kad se slavi rodjenje isusa krista. Ali u redu je samo ako se vjeruje u isusa, u boga itd... 50% ljudi slavi bozic tek tako, jer je takva tradicija... To me nervira... Dalje... Cijeli grad je okicen, i to ruzno, svi su uzasno veseli bez razloga, a Konzum i ostali daju neviđene popuste(u konzumu gitara+gigbag fakin 199kn)... Kako to sve idilicno djeluje: Bozicno drvce, pokloni, cijela obitelj na okupu, svi sretni i zadovoljni... A ipak moja strana je realnija i zvuci ovako: Sjeku se drva, cijela Hrvatska ne radi par dana, trose se pare za poklone(velik broj ljudi uzima i kredite), i cijeli sljedeci mjesec se gladuje... Zar to nije divno! :)
A sta se tice nove godine, protiv nje nemam nista, to je uvijek bio dan za festu i uvijek se tako i prikazivao... Jednostavno se zna da te svi festat i gotovo... ALI, ja kao najveca pegula na ovom svijetu, ne mogu ni to proslavit kako treba... Zanimljivo je kako se svi dobri planovi ujebu samo tako... Sve sta smo planirali propalo je...
I za kraj moram reci da ne mogu reci nesto sta ne mogu reci tako da necu rec... Kad budem mogo rec onda necu rec jer ako kazem necu moc rec... Valjda... A ako kazem cu moc rec i onda ce samo ne-moćenje izricenje ponistava i opet necu moc rec...
Gibson Les Paul,
ni ne zna da nanosi mi bol...
Nema ga, ali on je tu, on je sa mnom,
on me dovodi savrsenstvu krajnom...
Zasto ipak nije tu, zasto nismo zajedno,
ponekad mi se sve cini bijedno...
Ipak, ostaje nada, nada da ce doci,
pa cu s njime spavat moci...
Njegov savrseni burst, njegov sjaj,
i mom zivotu moze biti kraj...
Samo da ga jednom imam,
samo za sebe,
i za sve mi se ostalo jebe...
6 žica, 2 bakera, dvije duše,
duša moja i njegova...
Jedva smo uhvatili prezaposlenog Tihu Orlića da nam ustupi vrijeme za jedan inervju. Vrijeme smo maksimalno iskoristili, tako da je intervju velik, ali mnogo toga se reklo. Senzacionalizam ostavljamo žutom tisku, a nas iz Gitare.info zanima ono što je bitno.
Gitare.info: Pozdrav Tiho!
Pozdrav! He, he...
Gitare.info: Iako ste Vi službeno basist, svirate i gitaru, pjevate i komponirate, te smo vas zbog toga odlučili itervjuirati. Dodatan razlog je i megakoncert na Maksimiru u sklopu turneje "Bilo jednom u Hrvatskoj".
Možete li nam reći tko je do sada u potpunosti napunio Maksimirski stadion?
U potpunosti jedino Dinamo-Hajduk! He, he...
Gitare.info: Možete li nam reći koje sve instrumente znate svirati?
Koje bolje, a koje "dovoljno za vlastite potrebe"?
Najbolje sviram bass gitaru, sviram akustičnu gitaru, služim se električnom gitarom, završio sam nižu glazbenu za violinu, i to bi bilo to u kratkim crtama, s time da sam na zadnjem albumu od Marka Perkovića - Thompsona, "Bilo jednom u Hrvatskoj, odsvirao čak i jednu obou u pjesmi Diva Grabovčeva.
Gitare.info: Kada ste spomenuli violinu, da li možete nam detaljno ispričati svoju glazbenu povijest.
Sa pet godina sam upisao glazbeni vrtić gdje sam proveo godinu dana i tamo sam naučio svirati ksilofon. Sa šest godina sam upisao nižu glazbenu školu, gdje sam izabran među 180 kandidata kao prvi na listi s najboljim sluhom i ritmom, tako da su me nekako mimo moje volje izabrali za violinu, za koju treba najbolji sluh pošto violina nema pragova. Prvi sat kada sam došao na violinu pitali su me koliko violina ima žica, na što sam ja odgovorio 5, što je naravno bilo netočno. (kroz smijeh)
Unatoč grubom startu, ja sam "htio-ne htio" završio nižu glazbenu školu. Nisam bio radišan učenik. (kroz smijeh)
Trebalo je vježbati sedam sati dnevno, a ja sam vježbao sat i pol, no unatoč tome sam bio drugi u svojoj klasi u legendarnoj glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Nakon toga sam stekao pravo na upis u srednju školu, međutim nisam htio dalje nastaviti jer sam shvatio da bi postao jedan "reproduktivac", a ne kreativac i odlučio sam se za Rock N' Roll.
Nakon te odluke još sam malo gurao tu violinu u sklopu crkve i KUD Filip Dević, ali sam odlučio slijediti nešto drugo, a to je bila lopta.
Odlučio sam biti nogometaš.
To je bio jedan hir 91'. Učlanio sam se u Hajduk i plasirao se visoko na listi igrača zajedno sa kapetanom Hajduka Vlatkom Đolongom. Dolaskom na prve treninge nigdje nisam vidio nogometnu loptu, već samo rastezanje i shvatio sam da će mi tamo biti predosadno. Tako da sam se po drugi put konačno odlučio za Rock N' Roll. (kroz smijeh)
I tada je došla srednja škola i u drugom razredu srednje škole sam ušao u jedan bend iz Solina s kojim sam radio obrade "Gunsa", "Metallice" i sličnih popularnih hard bendova. To nam je tada bilo najbolje, te smo se tu počeli razvijati i učiti neke kompliciranije stvari na instrumentima poput Dream Theatera. Unatoč tome, već naprednijem znanju i zadovoljstvu sviranja, ja sam vrlo brzo shvatio da svirke po garažama uopće nemaju smisla, koliko god sada to zvučalo čudno. Kao "svi su bendovi počeli iz garaže pa su postali slavni", međutim u devedesetim godinama to sjediti u garaži i čekati svjetski uspjeh nije imalo smisla. Trebalo je reagirati i zato sam s tim znanjem pokucao na vrata jednog poznatog splitskog gitarista Silvije Škare - Brace koji je poznat po virtuoznom sviranju gitare. Svirao je gitaru na prvom Gibonnijevom albumu "Sa mnom ili bez mene" na kojem su gitare bile jako metalski "nabrijane". Te gitare se dan danas smatraju jednim od najboljih snimljenih gitara u ovoj državi i to na albumu koji se danas Gibo srami uopće spomenuti. Sa Bracom sam odmah stupio u kontakt i s bendom Opsesija smo uspjeli snimiti jednu pjesmu domoljubnog karaktera koja je bila čisti brutalni heavy metal. Pjesma se zove "Ustat ćemo iz pepela" i mogu reći da smo se visoko plasirali na lokalnim radio postajama, čak i iznad popularnih domaćih "zvijezda" i "playback" ljepotica.
Ja sam znao da ni taj dio karijere neće biti dugog daha, te da je to samo još jedna stepenica u glazbenom i kreativnom razvoju.
Jednog dana smo snimali u studiju gdje je slučajno taj dan snimao i Thompson . Upoznali smo se i on me već sutradan zvao da pjevam prateće vokale na pjesmi koja se zove "Povratak Bogu" koja će godinama kasnije postati pjesma "Početak". Imajte na umu da je ovo još uvijek ratno doba. Nešto kasnije sam postao član benda kao bas gitarist, makar nikada prije nisam uzeo bass u ruke. Tako da sam počeo intenzivinije svirati bass gitaru po sluhu i za mjesec dana bio sam spreman za svirke. Prva svirka je bila pred nekoliko stotina ljudi u Gelsenkirchenu u Njemačkoj.
Sve ostalo je povijest...
Gitare.info: Koji su vaši glazbeni uzori? Primjetili smo da na koncertima nosite znojnik sa slikom naslovnice novog albuma Iron Maidena. Svaka čast vam na tome.
Uzori...
Šteta što nema neka bolja riječ za to. Uzor nije dobra riječ, jer ispada da nekoga dopiraš u potpunosti. Ja bi primjerice prije rekao "naslanjači" ili nekakvu takvu tvorenicu. (kroz smijeh)
No ajmo ih sada na zvati uzorima.
U svakom slučaju to je Iron Maiden. To se već zna.
Spomenuti znojnik nosim jer mi nekako dobro izgleda. S novog je albuma. Bio sam na koncertu trenutne turneje u Švicarskoj. Zanimljiva stvar je da na naslovnici novog Maidenovog albuma, maskota Iron Maidena "Eddie" u ruci drži baš Thompsona.
Osim Iron Maidena u zadnje vrijeme tu je Nightwish, kao jedna neočekivano osvježenje na svjetskoj sceni. Dakle govoreći o hard rock/metalu, raspadom Guns 'N' Roses-a nestali su bendovi u svijetu. Postoje samo instant proizvodi. Grupe dođu i snime jedan album. Velike korporacije ih gurnu na scenu, oni postanu hit, pokupe novce i nestanu u roku od tri godine. Prateći svjetsku scenu, već sam sam poečo nekako gubiti nadu da će se stvoriti neki novi veliki bend koji bi napravio nešto novo, suvislo i smišljeno. Neki bend koji zvuči dobro i moćno. Bend koji poznaje osnove glazbe bez puno kompliciranja. Pojavio se Nightwish i nisam mogao vjerovati što čujem. Tu se nema što prigovoriti.
Od produkcije, preko svirke, preko melodija do sola - sve odlično. S nestrpljenjem očekujem objavu nove pjevačice i novi album. Nadam se da će biti dobar iako Tarja Turunen više nije u bendu. Nema veze. Mislim da Tuomas ne može pogriješiti, ali vidjet ćemo, možda me i demantira.
Gitare.info: Na koju ste svoju pjesmu ili glazbeno djelo najviše ponosni?
Sigurno je tu Diva Grabovčeva kao jedna od stvari što sam htio uvijek napraviti, nekakvu simfoničnu pjesmu. To čak nema toliko veze s Nightwishem što bi netko mogao zaključiti. Sanjao sam o takvoj laganoj pjesmi koja bi imala enormnu količinu orkestracija, razrađene solaže i modulacije, samo se nikada nije našla neka takva pjesma da se to može od nje napraviti. Tu pjesmu smo radili u tri aranžmana i sve smo to izbrisali i bacili doslovno u smeće. I onda mi je palo na pamet da bi od te pjesme mogao napraviti ovo što sam napravio. Dakle da od jedne pjesme brzog tempa napravim sporiji laganiji tempo i napravim duga ispjevavanja u vokalima, orkestracije i razrade na gitarskim dionicama. Od toga se dobila jedna reprezentativna simfonična balada.
Uz to bi izdvojio pjesmu Duh Ratnika koju mnogi uspoređuju s djelima Pink Floyda. Pjesma nema baš veze s Pink Floydom koliko možda sound Kex-ove gitare vuče na Gilmoura. Samo građenje pjesme je jedna sviračka katarza, pogotovo kada je svirate live.
Za kraj možda Kletvu kralja Zvonimira koja je po meni, bez lažne skromnosti prvi pravi mainstream heavy metal izričaj ne samo u Hrvatskoj već i šire.
Gitare.info: Proputovali ste pola svijeta. Gdje još niste bili?
Još nismo posjetili Afriku, Južnu Ameriku i Japan.
U Afriku najvjerojatnije idemo na ovoj turneji. U JAR-u ima oko 30 000 Hrvata koji su jednostavno koncertno zanemareni, a to treba popraviti.
Pitanje je samo da li Johannesburg ili Pretoria.
Za japan smo u pregovorima da odsviramo legendarni Budokan. To je poznata dvorana u Japanu u kojoj su svirali i Judas Priest i Ozzy Osbourne i Dream Theater i Kiss i Pearl Jam i Beatlesi.
U Buenos Aires idemo sigurno, a za sjevernu ameriku planiramo nešto veliko.
Kao ekskluziva za "Gitare.info", postoje dogovori za Madison Square Garden.
(Obratite pažnju na bass solo nakon klavijatura na pocetku:D)
Gitare.info: Da li porastom Metala i Hard Rocka, te kompliciranije i žešće svirke u vašoj glazbi primjećujete više gitarista i metalaca na vašim koncertima?
Dapače. Neka lica se i ponavljaju. Sve više se događa da oni koji su prije govorili "Šta će ti taj Thompson?" sada stoje u prvim redovima sa šalovima, pokazujući heavy "rogove" s rukama ala Dio.
Gitare.info: Da li Vam se događa da vam pristupaju glazbenici s kritikama na vaš rad?
Svaki dan.
Gitare.info: I kakve su kritike?
Isključivo pozitivne.
Gitare.info: Bilo jednom u Hrvatskoj ljudi već nazivaju legendarnim albumom. Kao konačno netko nešto radi u Hrvatskoj. Možete li nam reći koliko se dugo radio i u kojim studijima.
Ljudi koji rade glazbu u Hrvatskoj su navikli da rade instant i loše. Zbog toga bilo je teško zadržati se s istom postavom u studiju. Promjenili smo hrpu studija i nekoliko tonaca koji su jednostavno odustali jer nisu navikli na ovakav napredan, naporan i rigorozan način rada.
Kod ovog albuma se gotovo na svakoj pjesmi dogodilo da imamo usnimljen cijeli materijal, a onda dođemo drugi dan u studio i bacimo sve to u smeće i krenemo ispočetka. A nekada smo znali jednostavno ostaviti tu pjesmu neka se kuha dva mjeseca, pa se tek onda vratili na pjesmu kada su se dojmovi slegli i kada su pale neke nove ideje. Tako smo oko godinu dana mi stalno nešto snimali, brisali, bacali u smeće, nešto stavljali i mijenjali. Svi su tonci na kraju ispaljivali na živce s nama. Na kraju su nam govorili da nismo normalni, da nam taj album neće uopće uspjeti, da smo mi zabrijali u neki glupi Heavy Metal, na što sam se ja svim tim ljudima slatko nasmijao u facu i rekao im da su oni totalni kreteni i da će vidjeti na kraju kada album izađe. Uz svo to iskustvo koje svi ti ljudi imaju i godimama su po studiju, nisu uspjeli prepoznati ono što je super i ono što je na kraju publika kupila u desetinama tisuća primjeraka.
Gitare.info: Koliko se dugo album radio ukupno?
Ukupno, godinu i par mjeseci. Sad ne znam točno.
Gitare.info: Da li ima ikakvih anegdota iz studija?
Ima. Bili smo u Lici. To je bila jedna vikendaška epizoda. Otišli smo u Liku, na rijeku Gacku i tamo smo snimali kod našeg prijatelja Zdene Hršaka u jednom improviziranom studiju. Da bi se došlo do studija treba proći kroz vrt gdje se uzgajaju rajčice i kupus. U garaži ima improvizirani studio u kojem ima iznenađujuće dobre uređaje. Studio je stvarno toliko dobar da su neke stvari ostale na snimci iz te garaže. Dakle tamo smo završavali neke ideje koje su na kraju ostale kao masteri.
Gitare.info: U kakvim ste odnosima s ostatkom benda? Kakv je osjećaj dijeliti ritam sekciju s "velikanom iz sjene" poput Damira Šomena?
Tu su dvije istine. Jedna istina je da je to stvarno super kada ti je na bini iza leđa jedan tip poput Damira Šomena koji svira kao neki kompjuter, kao mašina za bubnjem. Pretočan je! (kroz smijeh) I tako tjera mene da ja budem još kompaktniji i da svirka bude što egzaktnija. Prije nisam svirao toliko točno jer smo svirali na jedan "fluid", na jedan "feeling" , no sada radi kompliciranosti ritmova moramo biti izrazito precizni, kao u studiju. To je jako teško i djeluje na psihu. Više se umaram i psihički i fizički.
Druga istina je malo drugačija. Da se razumijemo nije to ništa negativno.
Te legende iz benda surađuju s mnogim izvođačima u Hrvatskoj. Sviraju od Studija 10, preko festivala, Porina, HRT-a i još mnogim manifestacijama i tako se u njihovim rukama i u tom njihovom habitusu sviranja udomaćilo mainstream sviranje. Ne mainstream u smislu stila, nego u smislu intenziteta sviranja. Nisu ni žestoki ni blagi. Negdje su u sredini. To nikda nisam podržavao. Nekako mi se uvijek činilo da moraš biti ili jedno ili drugo. Tako da sam ih ja malo počeo natjeravati na jedan žešći pristup svirci. Sada to već zvuči kako bi ja htio, međutim to može ići još žešće, što će se s vremenom i dogoditi. Ja bih volio da to bude još žešće i još krvavije uživo nego na albumu.
Tiho Orlić pozadina za vaš monitor!!!!!!
Gitare.info: Možete li nam nešto reći o vašoj suradnji s Tomislavom Mandarićem. Kako je došlo do toga? Iako dijeli binu s Kex-om ima u potpunosti drugačiji stil i brzo se kristalizira kao jedan od ponajboljih gitarista u Hrvatskoj.
Tomislav "Kralj" Mandarić je slučajno došao u moj bend. Tražio sam ljude za bend i pitao sam jednog člana svog benda da li zna ikoga tko bi mogao i htio imati zadaću gitarista u mom bendu. I inzistirao sam da to bude netko tko je mlad, jer mladi ljudi više grizu i puni su entuzijazma. Ja bi tom gitaristu malo pokazao neke osnove glazbe i malo ih spustio na zemlju. Već imam svoj iskušani način pokazivanja mladim glazbenicima da glazba nije ono što su oni nekako prije mislili da je. Međutim to kod Tome nije bilo potrebno jer je već posjedovao pravo znanje i imao svoju viziju, tako da je bio jedno ugodno iznenađenje. Izuzetno je kreativan i njegov doprinos albumu je velik. Tomo se doduše jedno vrijeme nije mogao složiti s načinom rada u ovoj državi gdje mi živimo, a to je nekakva zabrana da ne možeš nešto do kraja, nego te uvijek koči nekakv element koji te ne bi smio kočiti. Takav element te u primjerice u Americi ne koči. Dakle dok ne zaradiš neke kredite kod publike ti ne smiješ zaorati po gitari kako ti hoćeš. Borio se malo sam sa sobom na tom startu, međutim sada je zaradio kredite i došao na svoje. Ušteka se na bini i svira ono što misli da se treba svirati na način na koji se treba svirati. Sada je najsretniji.
Gitare.info: Koji su planovi za bližu budućnost, a koji za dalju?
U bližoj budućnosti planiramo uspješno odraditi turneju i da Maksimir prođe po planu. Da ta produkcija funkcionira.
U daljoj budućnosti planiram svoj solo album. Taj album neće biti na tragu ovoga što radim s Thompsonom i to upravo zbog ovih stvari što sam spomenuo kada smo pričali o Tomi. Moram izdati još jedan album zbog one publike koja je zavolila onaj prvi album. Ne smijem ih "izdati" albumom koji bi ja u ovom trenutku htio napraviti. To ne znači da ja neću napraviti dobar album, nego da je to još jedan korak prema onome što ću ja raditi u konačnici. Još jedan prijelazni period mora postojati. Drugi album će biti sličan prvom albumu, možda čak malo i mekši, ali to ne znači da na njemu neće biti svirke. Bit će dobra svirka. Bit će tu i gitara i basa i bubnjeva i svega i to sve live.
Gitare.info: Čime se bavite pored glazbe?
Pratim sve informativne emisije. Zanima me politika, povijest, čitanje, sport i filmovi. Pratim sve društeno politička zbivanja ukoliko taj dan nemam ništa za raditi. Tu je i internet, ali najčešće sviruckam i komponiram uz gitaru.
Gitare.info: Sada malo najzanimljivijih pitanja za korisnike ove stranice, a to je vaša oprema. Što imate i što vam je u planu?
Trenutno imam pet bass gitara. Dva basa od tih pet ne koristim na koncertima. Jednog imam u stanu, a jednog u prostoriji gdje imamo probe.
U toj prostoriji za probe imam jednu kopiju BC Richa, čisto informativno, da isprobam neke nove ideje.
U stanu imam Dean Z Bass. Imam ga već nekoliko godina i on je odradio dosta snimaka na Thompsonovom albumu. On je trenutno umirovljen.
Tri basa koja su u funkciji su naredna:
Moj Precision bass. Ima moj logo na glavi. To je modificirani Squier bass. Ima vam jedna poslovica koja kaže: "Od 100 Squiera jedan je dobar". Onda postoji još jedna, a ta glasi "Od 10 Precisiona jedan je dobar". Ne moram vam ni reći da sam za snimanje ovog albuma eksperimentirao s mnogo bass gitara, ali mi niti jedna nije davala ono što sam htio, a baš ovaj precision je.
S ovim sam htio reći da vam orginal ne jamči pravu funkcionalnost. Ja sam naišao na nekog super Squiera. Zanimalo me to tijelo koje se ponašalo jako dobro i jednostavno sam ga kupio i iščupao sve iz njega. Umjesto postojećeg nabavio sam jedan vrhunski hardware. Dakle to je PJ bass. Ima tri magneta. Imam Seymour Duncan SPB3 Quarter Poundere i na bridgeu jedan Seymour Duncan SJB2 Hot pickup.
Uz to sam još naručio i Leo Quann Bad Ass2 vrhunski bridge.
Jako mi se svidjela boja tona i bas je jako dobar. Njega sam preštimao, odnosno stavio sam petožičani set i maknuo G žicu (najtanju) Taj bass koristim na nekoliko pjesama na Thomposonovom koncertu koje zahtjevaju H žicu.
Drugi bass koji se koristi live je Dean Dime Razorback NT bass. Najnovije što je izašlo u čast pokojnom gitaristu Dimebagu Darellu. Što reči o tom basu?
To je nešto što uopće nisam vjerovao da postoji. Čak i legendarni tehničari poput Nenada Zubaka I Žarka Febeka - Febe su rekli: "Što je ovo?"
Takav sound još nisu čuli. To je aktivni bas sa 2 soapbar pickupa. Ima 24 praga. Ogroman je - preko metar i trideset. Nema kofera za njega. Sustain je dug. Baš je napravljen za heavy, ali ja ga koristim i u pjesmama laganijeg tempa jer ima neke blende koje mi odgovaraju. Pjesma "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira" zahtjeva nekakav funky/thrash zvuk i treba neka drugačija boja bassa biti, i tu se Dime pokazao odličnim.
U pjesmi Vjetar s Dinare ga isto koristim. To je jedan lagana pjesma, ali mi treba jer ima 24 praga, za razliku od Precisiona koji ima 20. Imam solo na basu na toj pjesmi i sviram neke arpeggio-e na basu pa mi trebaju radi one E oktave.
Treći bas je jedan na kojeg sam ponosan. To je Fender Steve Harris Precision Bass.
Kupio sam ga preko eBay-a. Međutim malo sam ga odlučio srediti i staviti zrcalni pickguard, jer je u orginalu došao s vinsko crvenim. Blijedo plave je boje, međutim radim dogovore da ga vratim u pravu boju, a to je Lake Placid Blue s kojom Harris inače nastupa. Tako kad već imam orginal, da imam isti kao i Harris.
Od bas gitara me više ništa ne interesira. Ne ide bolje od ovoga.
Od pojačala koristim EBS Fafner. To je idealno pojačalo i jedno od najboljih pojačala na svijetu pošto je spojilo karakteristike Ampega i Trace Elliota. Dakle Fafner glava od 600W plus 2 kutije. Jedna od četiri 10-ke i jedna kutija s jednom 15-icom.
Koristim stage štimer Korg DT10, koji je vrhunski štimer za stage jer radi kao mute pedala i kao štimer.
Pošto imam više gitara, koristim wireless sisteme. Imam najnovije Sennheiser G2 wireless sistem s kojim sam prezadovoljan.
Imam kući jednu akustičnu gitaru za skladanje. To je Ibanez. Ne znam točno koji model, ali je od nekog egzotičnog drveta.
Gitare.info: Kako je na turneji?
Na ovoj turneji meni je odlično. Taj sound je toliko dobar da gubim kontakt s publikom. Zvuči čudno, ali tako je. Maksimalno sam koncentriran na svirku, tako da se i ja zabavljam sa svirkom, ali na drugačiji način nego pubilika.
Gitare.info: Imate oslikani autobus...
Da. To je prvi put u Hrvatskoj da netko ima svoj Autobus. I to je baš naš autobus. Nije ono "iznajmi pa vrati". Imaš jedan backstage gdje god hoćeš i nitko te ne "pila" nakon koncerta. Ne volim kada me netko zapitkuje stvari nakon što sam odsvirao koncert, tako da je bus savršeno mjesto za odmoriti se nakon koncerta.
Gitare.info: I za kraj neke pojedinosti o megakoncertu u Maksimiru.
Što znalca sounda, bine, lighta, heavy svirke i općenito glazbe može privući na vaš koncert, bez obzira da li je fan ili nije? Možda čak i stranca?
Već je bilo stranaca na našim koncertima. Bilo je Njemaca i Amrikanaca. Sada ti moram ispričati jednu anegdotu iz Toronta iz legendarnog kluba Roxy. Kada na carini u Kanadi kažete da ste glazbenik, pa vas carinik pita gdje svirate, a vi odgovarate Roxy, on odmah vraća putovnicu i kaže "Dobrodošli".
Tjedan dana prije nas, na istom razglasu tu je svirao Judas Priest. U klubu sam razlgas vrijdi oko 2 mil. Eura. Mi smo tu odvirali, a neki tehničari Amerikanci koji su bili i na koncertu od Judasa, rekli su da nismo zvučali ništa lošije od Judasa. Ne govorim o svirci, već o soundu. Makar glazba je glazba. Kada bi sada preveo tekstove od Rob Halforda na Hrvatski zvučali bi u najmanju ruku smiješno. Budući da ti Amerikanci nisu razumjeli Hrvatski oni su to gledali kao normalan Heavy.
A na naš koncert bi znalac mogao doći vidjeti produkciju. Ako nas uopće ne voli svjedno bi trebao doći pogledati, jer ovo nije floskula i podmetanje kao što 98% naših kretena podmeće, nego je to stvarno dosad najveća bina. Govorim o Hrvatskim izvođačima. Ja točne gabarite ne znam, jer je to teško izračunati pošto postoje neki veliki krakovi koji ulaze u publiku. Sama skela u pozadini je velika 40x15 m, što je visina dobre četverokatnice. Ide u polukrug i nosi tu veliku tonažu.
Inače u dvoranskom dijelu naše turneje imamo binu koja na sebi ima scenografiju srednjovjekovnog dvorca sa raznoraznim printovima i Dungeons and Dragons pričom. Ta bina izgleda malo kada govorimo o stadionskim proporcijama. Tako da smo se odlučili za jednu moderniju varijantu. Zamislite kako bi izgledao dvorac da se ide raditi u 21 stoljeću. Cijelu scenografiju će ustvari raditi kombinacija lighta i željeza.
Imamo 2 megaWatta samo lighta. 250 kutija za ozvučivanje plus delay toranj. Aktivne kutije itd.
Uključio se HRT sa svojom najnovijom opremom koju treba isprobati na našem koncertu. To je stvarno jedan spektakl i ovim putem pozivam sve da nam se pridruže u tom koncertu.
Gitare.info: Tiho hvala Vam na ovom detaljnom intervjuu.
