|
Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.
Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....LJUBIMSAN OSMISAM
SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam
|
svjetlost
18.03.2008., utorak
Nada
I tako sam sama ovoga trena
A puna šaptačevog blaga
Pa preliva dugu dušom mojom
Baš sam sad sebi draga
I blago se ovo isuviše zlatno
razliva bićem mojim
prelazi brzo nebeskom strijelom
svim onim nitima tvojim
Svim onim suzama tajnim livenim
čežnjama dugim trajnim
stubama strmim kamenim morskim
pjenama valova snenim
O previše tu je mojih i tvojih
sanja i dana pustih
Pa ih to zlato, šaptačevo, ono
vida mirisom gustim
Sve se cijeli odjednom a tiho
kao što šaptač znade
pa šapćem ti dušo
tek da me čuješ
uvijek ima nade.
|
16.03.2008., nedjelja
Nera Larkin - stvaranje u zoru
Nerini prsti vješto su prebirali po tipkovnici. Bilo je negdje oko tri sata ujutro. Sve je mirovalo, energije se stišale, kozmos pritajio. Automobili utihnuli, pjesma zamrla, noćna svjetla ugasla. Golubovi se povukli u oluke njene kuće, nije se čuo njihov gugut. Gradić je podastro svu svoju tišinu. A njena je druga stvarnost carevala. Nije bilo bitno koliko je sati, samo se probudila i stala pisati. Bajka je živnula punim sjajem, a njeni likovi igrali nemoguću igru života i smrti, spajali nespojivo, kazivali o raskoši i siromaštvu, opisivali suprotne svjetove, pričali nadasve o ljubavi. Stihovi su se izlivali poput mekog baršuna, riječi tekle nezaustavljivo i pitko, rađale se nove kovanice. Rima se slagala poput dječje slagalice. Nera je u sebi izgovarala napisano, pazila na broj slogova, ritam, rimu. Umom su promicale slike kraljevstva, odora, trpeza, breskve i kralja. Gledala je isječke nemoguće ljubavi, spajanje dvaju različitih svjetova, nezamislivih i dalekih. Te je djeliće spajala stihom, riječju, rimom, dušom. Vrijeme je curilo, sati su postajali trenom, minute časkom. Poglavlja su nicala, kitice se rađale. Samo je odjekivalo pucketanje tipkovnice. Svakog časa curile su joj suze zbog proživljenog. Jecajući nije prestajala. Stvarala je svom svojom dušom, predala se drugoj stvarnosti potpuno i bespoštedno. I nije to bio um, nego ono što je iza njega. Um joj je pomagao unositi red u kreaciju, pobrojavati slogove, pronalaziti rimu. Bio je zadužen za tehnički dio posla. Znala je tada da um nije stvoritelj novog ali je neophodan da bi prenijela poruku koju je ispisivala. Da bi je netko možda razumio. Umom je uobličavala u razumljivo, stvarala jezikom kojim govorimo. Njime je unosila red, ritam, davala idejama oblik, mjeru i postavljala granice. Kako su scene kralja i breskve svakog časa iskakale pred ekran njenog uma, upijala je njihove boje, okuse i mirise, pa ih pretakala u slova, riječi, stihove i kitice. Nicala je čudna ljubavna poema, opera, opereta ili što je već bilo, jer čula je i glazbu, udaraljke, fanfare, trube i harfu. Cijeli je orkestar pratio likove na njihovim putevima i avanturama. Bio je to neponovljivi doživljaj, slikovit i opijajući, pun žara, radosti, borbe i strasti. Beskrajno je uživala, usprkos suzama, koje su čas bile od radosti a čas od tuge, jer ljubav je, kao što je znala već od prije, smjesa lijepog i teškog, predavanja i primanja, davanja i truda.
|
15.03.2008., subota
Nera Larkin - druga stvarnost
Sunce je već dobrano pržilo dok je Nera Larkin spremala svoju prvu jutarnju kavu i lagano je ispijala obavijena dimom cigarete. Posljednjih dana imala je ponovo ideju o tome kako treba pisati. Može ona pružiti i sebi i drugima više od poslovnih odluka koje zadovoljavaju propise i njene šefove. Mislila je da može. Dugo je sebe uvjeravala da joj posao pruža zadovoljstvo i mogućnost kreativnosti ali polako je shvaćala da to nije tako. Znala je da na posao ide isključivo zbog zarade. Doživjela je i razočaranje u nekoliko svojih kolega, pa je više nije veselilo ni druženje uz kavu. Biti svoj, biti najbolji što možeš, to je suštinska svrha zbog koje živimo. Samo je pitanje da li tijekom života otkrijemo što najbolje znamo ili ostanemo zarobljeni u kolotečini svakodnevice. A okušala se u raznim poslovima, snalazila se dobro, funkcionirala u stresnim situacijama, ali pisanje joj je pružalo neopisivu radost stvaranja. Dok su joj tako umom nezaustavljivo plovile ideje o vlastitoj svrsi postojanja, pogled na sat vratio je u stvarnost. Valjalo je krenuti na posao.
Iza sebe je imala propali brak. Godinama je tinjalo nezadovljstvo bračnim životom i znala je da će to promijeniti, jer mora, jer jednostavno ne pristaje na neslaganje, šutnju, nerazumijevanje i prazninu koju je osjećala. Nakon nekih pet godina bračne veze, Nera je upala u duboku tjeskobu. Znala je da nešto mora promijeniti ali nije znala kako. I odgovor je došao neočekivano, potaknut smrtonosnom bolešću mladoh rođaka njenog muža. Javili su da će doći u Grad, ne bi li uspjeli tu potražiti pomoć za bolesnika. Cijela je obitelj pomagala koliko je mogla. Posjećivali su travare i alternativce, spremala se posebna hrana i sve što mu je moglo pomoći. Jednog je dana njegova žena zamolila Neru da za njenog bolesnog muža pronađe neke knjige. Kaže čula je u autobusu od neke žene da bi mu to moglo pomoći. I Nera se dala u potragu, nije imala pojma da će to njoj pomoći. Kupila je dvije knjige, njoj nepoznatih tema do sad. Potaknuta nekim unutarnjim glasom, pročitala ih je u dahu, gotovo preko noći. Govorile su o našem umu, našim životima i povezanosti prvog i drugog. Saznala je da smo tvorci svojih životnih priča a ne žrtve vanjskih okolnosti. Iz slova je razabirala šansu i nadu da promijeni vlastiti propali život. I da to može. I krenula je u potragu za načinom kako da to učini. Kako da vrati sreću i radost vlastitog postojanja. Cilj je imala ali put do njega je valjalo pronaći. Nekako je znala da nema čarobne formule za to, ali je vlastitu bila spremna potražiti.
|
|
|
| < |
ožujak, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš
Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže
Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka
Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih
Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra
Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.
|
|