Sunce je već dobrano pržilo dok je Nera Larkin spremala svoju prvu jutarnju kavu i lagano je ispijala obavijena dimom cigarete. Posljednjih dana imala je ponovo ideju o tome kako treba pisati. Može ona pružiti i sebi i drugima više od poslovnih odluka koje zadovoljavaju propise i njene šefove. Mislila je da može. Dugo je sebe uvjeravala da joj posao pruža zadovoljstvo i mogućnost kreativnosti ali polako je shvaćala da to nije tako. Znala je da na posao ide isključivo zbog zarade. Doživjela je i razočaranje u nekoliko svojih kolega, pa je više nije veselilo ni druženje uz kavu. Biti svoj, biti najbolji što možeš, to je suštinska svrha zbog koje živimo. Samo je pitanje da li tijekom života otkrijemo što najbolje znamo ili ostanemo zarobljeni u kolotečini svakodnevice. A okušala se u raznim poslovima, snalazila se dobro, funkcionirala u stresnim situacijama, ali pisanje joj je pružalo neopisivu radost stvaranja. Dok su joj tako umom nezaustavljivo plovile ideje o vlastitoj svrsi postojanja, pogled na sat vratio je u stvarnost. Valjalo je krenuti na posao.
Iza sebe je imala propali brak. Godinama je tinjalo nezadovljstvo bračnim životom i znala je da će to promijeniti, jer mora, jer jednostavno ne pristaje na neslaganje, šutnju, nerazumijevanje i prazninu koju je osjećala. Nakon nekih pet godina bračne veze, Nera je upala u duboku tjeskobu. Znala je da nešto mora promijeniti ali nije znala kako. I odgovor je došao neočekivano, potaknut smrtonosnom bolešću mladoh rođaka njenog muža. Javili su da će doći u Grad, ne bi li uspjeli tu potražiti pomoć za bolesnika. Cijela je obitelj pomagala koliko je mogla. Posjećivali su travare i alternativce, spremala se posebna hrana i sve što mu je moglo pomoći. Jednog je dana njegova žena zamolila Neru da za njenog bolesnog muža pronađe neke knjige. Kaže čula je u autobusu od neke žene da bi mu to moglo pomoći. I Nera se dala u potragu, nije imala pojma da će to njoj pomoći. Kupila je dvije knjige, njoj nepoznatih tema do sad. Potaknuta nekim unutarnjim glasom, pročitala ih je u dahu, gotovo preko noći. Govorile su o našem umu, našim životima i povezanosti prvog i drugog. Saznala je da smo tvorci svojih životnih priča a ne žrtve vanjskih okolnosti. Iz slova je razabirala šansu i nadu da promijeni vlastiti propali život. I da to može. I krenula je u potragu za načinom kako da to učini. Kako da vrati sreću i radost vlastitog postojanja. Cilj je imala ali put do njega je valjalo pronaći. Nekako je znala da nema čarobne formule za to, ali je vlastitu bila spremna potražiti.
Post je objavljen 15.03.2008. u 12:26 sati.