svjetlost
27.10.2006., petak
Što znači "volim te"?
|
Prvi puta sam nedavno osjetila lagano ježenje kože od nečijeg «volim te». Osjetiti značenje tih riječi u negativnom smislu, bilo mi je sasvim i potpuno novo iskustvo. Do tog trena samo lijepo sam doživljavala, čuvši ih. Odjednom se pojavio u meni otpor, nelagoda i čuđenje. Neobična spoznaja. Mi žene olako, sad mi se čini, izgovaramo te riječi, ne misleći kako može druga strana reagirati. Činilo mi se da ipak treba dodati obrazloženje. Mudri su ljudi davno napisali i rekli da je ljubav majke prema djetetu, najbliža bezuvjetnoj ljubavi. Sve ostalo je uglavnom čista trgovina. Ili smo nekog trebali, vezali se za njega, nismo mogli živjeti bez njega i slično. Voljeti nekog je značilo vezati se za nekog, postavljati mu neke uvjete, očekivanja, zadatke i iza toga je obično bilo «ako». Nisam mogla voljeti nekog ako bi me povrijedio (i to je sad upitno), ako mi se ne bi javljao koliko bih očekivala, ako bi mi posvećivao manje pozornosti nego što bih ja očekivala i tome slično. Jednostavno sam tome dala naziv prostitucija ili razmjena dobara J. Možda banalizirano ali imam dojam da je tako. Ja svom djetetu ne govorim svakodnevno ili čak rijetko da ga volim. To se podrazumijeva, čak i kad je «loš». Očekujem od njega da sebe voli, da ide prema nekim svojim zahtjevima u životu. Bezuvjetna ljubav je možda rijetka pogotovo u današnjim vremenima, kad se sve svodi samo na površne odnose, oprez. Puni smo rana iz prošlosti, teško se osloboditi sjećanja na povrede, doživljaje, razočarenja. Ali bez toga ne možemo naprijed. Stalno nas te rane zaustavljaju. Oprostiti sebi i drugima za doživljeno, izvući nauk i ići dalje, neophodno je za zdrave odnose. Raditi na tome valja svakodnevno. Pitat ćemo se kako? Ja odgovoraram mojom omiljenom uzrečicom «kad ima volje, ima i načina «. Što mislite o tome?    |
- 06:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||