|
Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.
Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....LJUBIMSAN OSMISAM
SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam
|
svjetlost
22.10.2006., nedjelja
JUtro
Buđenje samo od sebe, bez sata, mobitela, prisile. Nema nečeg što bih morala zapamtiti, sjetiti se, odraditi. Obrisane sve suvišne poruke s mobitela, jednog i drugog. Nitko ne zove, rano je, nedjelja, još svi spavaju. Umom samo kruži smirenost. Sve je na svom mjestu, mada ne znam što je na kom mjestu. Ladice uma zatvorene. Pijem prvu jutarnju kavu i guštam cigaretu. Otvaram ekran i pišem.
Kiša i magla rominjaju, grgolje okolnim šumama. Maze lišće već malo ocvalo, požutjelo, pocrvenjelo, posmeđilo. Uspavljuju ga kapi i sumaglica. Nema tuge zato, ni depresije. Samo mir. Niotkuda se pojavio veličanstveni i divan. Davno nedoživljen. Bez obzira na sve oko mene.
Uživam u zvuku tipkovnice i slijedu misli što me okupljaju. Sad sam ovdje sa sobom. Nemam pojma što se događa vani. Ne mislim ni o čemu. Praznina puna zadovoljstva. Kako sebično, kaže moj um. A ja mu odgovaram: Hvala što si mi dozvolio da se prihvatim ovog kišnog sumornog jutra, zadovoljnu sobom. Hvala što sam uspjela bar na tren prihvatiti samoću kao razumijevanje punine života. Želja mi je produžiti trenutak radosti. Imam načina. Kad jednom uspijem, pokušavat ću ovo jutro prizvati onda kad ne bude tako. Mir, toliko potreban svima, šaljem vam ga u izobilju. Da se svi jutros budite mirni. Cijela plava planeta. Mirna i zadovoljna. Škaklja me tiroida zadovoljna vedrinom uma. A on gospodin ponosan što je usklađen sa srcem. Mantre se javljaju same od sebe pa odoh produžiti trenutak mira vježbanjem tijela i pjesmom.
Nastavlja se mir uma moga, vježbala, redim ležaj, svakog dana ispočetka, slažem četiri jastuka, kao četiri moja ljupca, što ih spjevah visoko u drugoj dimenziji. Podsjećaju me na četiri. Da treba uvijek raditi, ispočetka. Čak i kad si naposljetku.
Pozdrav
|
|
|
| < |
listopad, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš
Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže
Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka
Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih
Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra
Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.
|
|