Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.

Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....
LJUBIMSAN OSMISAM

SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam

svjetlost

06.10.2006., petak

Breskvina sjećanja- MOja Mira i njeni

Dok se veselim maglovitom jutru, još je mrak, jesen došla, nekako iznenada, opet slova teku. Riječi dolaze pa pišem, činim ono što najviše volim. Sretna kad slova igraju lambadu, izlaze iz uma, pa ih tiho izgovaram dok tipkam tipkovnicom milom. Počet ću i rukom pisati kao nekad, jer jedna draga dobra prijateljica nema compa. Ima nas raznih financijski situiranih. Ona mi pomagala kad mi bilo teško, kad sam bila bez novaca, ne samo za comp nego i za hranu. Dijelile smo, Mira moja i ja, sve dobro i zlo. Prvo mi voće davala od svoje djece koje joj je majka donosila, a ja bila trudna s mojim ratnikom. Rekla je ne valja da nečega želim pa da nemam kao trudnica. Mmmmm fine jagode crvene sočno sam jela, trešnje, kajsije i sve prvo što se pojavljivalo na beogradskim pijacama. A i mi smo u vrtu imali iste crvene doktorke, tako se zovu narodski velike slatke trešnje. Nije falilo ni domaćeg sira, jaja, kajmaka, mesa, pečene paprike i povrća iz bašte. Hranila sam se kao kraljica, a za drugo smo muku mučili.
Mira je izrodila petero dječice, a muž je jako pio. Ja sam ga voljela. Jedino je prema meni bio, čak i jako pijan, pun poštovanja i pažnje. Ostale je vrijeđao, vikao na njih i tukao se. Jedino je, taj Muž moje Mire mene gotivio. Kao sestru. Nemam pojma zašto. Djeci sam za rođendane kupovala najljepše što sam mogla i pekla im torte. Pa smo se skupa radovali. I u ono luđačko doba neizračunate inflacije, uspjeli smo skupiti pare i kupiti zajedno svinju pa je podijelili na pola, svi zajedno. To se ne može zaboraviti. Nikada. Mira i Neša nemaju compa, ali dat će bog da će imati para koliko im treba, pa će moći i ovo pročitati. A ja njoj mislim pisati običnom poštom, ljupce joj otisnuti šminkom sa usana i poslati djeci po neki evro kako tamo kažu. Volim ih svih petoro, najstarija joj se kćer već udala.

- 06:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš

Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho

LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže

Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka

Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih

Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra

Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.